Pravosuđe je zakazalo. To nakon tragedije u Drnišu i ubojstva Luka Milovca (19), za čije je ubojstvo osumnjičen Kristijan Aleksić (50), dobro poznat policiji i pravosuđu, tvrde svi. Pogotovo u svjetlu činjenice da je Aleksić 2023. optužen za ilegalno posjedovanje oružja, da je ta optužnica potvrđena, a onda u dvije i pol godine nije zakazana niti jedna rasprava, jer kako je objašnjeno s Općinskog suda u Šibeniku, taj predmet nije bio hitan, niti je ODO Šibenik tražio istražni zatvor za Aleksića.
Zbog svega toga Damir Habijan, ministar pravosuđa je u Šibenik poslao inspekciju, koja je utvrdila propust dviju sutkinja protiv kojih će se pokrenuti stegovni postupak zbog neurednog obnašanja funkcije, a inspekciju u ODO Šibenik poslao je i Ivan Turudić, glavni državni odvjetnik. Svoje objašnjenje događaja ponudio je i Općinski sud u Šibeniku, koji se brani prevelikim brojem predmeta od kojih su neki stariji od Aleksićeva i premalim brojem sudaca. Priopćenjem, koje je upućeno i ministru Habijanu, oglasila se i Udruga hrvatskih sudaca koja je ukazala, ne na rupe, nego na rupetine u sustavu kojim Habijan upravlja.
Udruga hrvatskih sudaca (UHS) izrazila je duboku sućut obitelji tragično preminulog Luke Milovca, nakon čega su naveli da je taj događaj suce ponovo suočio s " težinom odgovornosti koju nosi njihova dužnost kao i potrebom da svi zajedno daju maksimum svoje stručnosti, odgovornosti i posvećenosti za bolje društvo".
– Suci ne bježe od odgovornosti za svoj rad i odluke. Svaki sudac odgovara za svoje postupanje, ali se ta odgovornost mora jasno i institucionalno utvrditi zakonom predviđenim mehanizmima. Javni prostor i političke rasprave nisu mjesto za suđenje sucima; za to postoje jasne zakonske procedure u kojima se utvrđuju činjenice, a ne politički dojmovi. Radi dužnosti čuvanja dostojanstva sudačke dužnosti i nepristranosti suda, UHS ne može sudjelovati u javnim raspravama preko medija s predstavnicima izvršne vlasti. To bi neminovno narušilo ustavni položaj sudbene vlasti. Smatramo da je potrebno točno i argumentirano informirati javnost o funkcioniranju pravosuđa ukazujući kako na probleme s kojima se sustav suočava tako i na poboljšanja koja je potrebno učiniti da bi se sustav unaprijedio. Zato se UHS obratio ministru Damiru Habijanu s konkretnim problemima koji koče učinkovit rad sudova i prijedlozima rješenja s kojima, vjerujemo, može doći do poboljšanja učinkovitosti pravosuđa – navodi se u priopćenju UHS-a.
Zatim se pojašnjava i koje su probleme suci uočili, a koji postoje godinama, te se traži da se te stvari hitno promijene. Upozorili su da sudac koji vodi prekršajni postupak, osim ako nije riječ o prekršaju s elementima nasilja ili prekršaju za koji se može izreći kazna zatvora, nema uvida u podatke o ranijoj kaznenoj osuđivanosti okrivljenika. Može vidjeti samo okrivljenikovu prekršajnu evidenciju. Navode i da sudac istrage nema kroz e-Spis mogućnost uvida u druge kaznene postupke koji se vode protiv osumnjičenika, ne može saznati u kojoj su fazi ti postupci, a ne može vidjeti ni postupanje drugog suca istrage protiv istog osumnjičenika jer e-Spis ne daje takvu ovlast sucu istrage, a tim sustavom upravlja Ministarstvo pravosuđa.
UHS upozorava i da sudac koji vodi kazneni postupak nema ni mogućnost uvida u druge kaznene postupke koji su u tijeku tako da ne može pretragom u e-Spisu, utvrditi je li protiv okrivljenika podignuta optužnica u nekom drugom postupku, je li ta optužnica potvrđena, u kojem je stadiju postupak i koje su odluke donesene tijekom tog drugog postupka. Problem je upozorava UHS, što sudac koji radi na obiteljskim predmetima nema mogućnost uvida u kaznene postupke koji su u tijeku protiv istih stranaka.
Govoreći o nadzoru opasnih zatvorenika nakon odslužene kazne, UHS upozorava da, osim sigurnosne mjere zaštitnog nadzora nakon odslužene kazne i izlaska iz zatvora, koja može trajati od jedne do tri godine, odnosno pet, ako su u pitanju djeca, pravosuđe nema druge mogućnosti nadzora osuđenika nakon što je on kaznu odslužio.
I na koncu, UHS upozorava i da ne postoji sustav upozorenja između sudaca, državnih odvjetnika, djelatnika Hrvatskog zavoda za socijalni rad, probacijskih ureda, posebnih skrbnika, odvjetnika... preko kojeg bi se upozoravalo ili izražavala bojazan da će netko nakon odslužene kazne ponovo počiniti kazneno djelo.
Svi navedeni problemi nisu od jučer. Postoje godinama. I na njih je upozoravala i struka, ali i mediji. No na ta upozorenja, poput onog kod zadnjih izmjena ZKP-a, da suci istrage ne vide spise drugih sudaca kada im se dovede netko tko je prekršio mjeru opreza radi određivanja istražnog zatvora, u Ministarstvu su tvrdili da to nije točno. Ministar Habijan uporno danima ponavlja da suci imaju alate i da ih samo trebaju koristiti.
Načelno to je točno, jer su hrvatski zakoni na papiru super. Međutim da bi se ti alati koristili potrebni su stručni ljudi i infrastruktura. Iako sada neki političari populistički predlažu uvođenje kazne doživotnog zatvora, ne brine ih u kojem bi zatvoru ili kaznionici takva kazna bila odslužena. I kako, tko bi čuvao takve osuđenike? Zadnji zatvor u Hrvatskoj je sagrađen prije skoro 40 godina, a Sindikat pravosudne policije Hrvatske (SPPH) je i nakon tragedije u Drnišu opet upozorio na iste probleme koji ih muče godinama: premali broj pravosudnih policajaca pazi na preveliki broj zatvorenika, a Zakon o pravosudnoj policiji, usprkos obećanjima, nije izrađen – godinama.
Tragedija u Drnišu tipičan je primjer državnog javašluka u kojem za tragedije i propuste nitko nije kriv, a problemi se ne rješavaju godinama. Ali se zato nakon svake tragedije, koja se možda mogla izbjeći da su svi u tom famoznom sustavu savjesno radili posao za koji ih građani plaćaju, populistički traže stroži zakoni, veće kazne... Pri tome nitko ne spominje ni edukaciju ni prevenciju jer džabe i najbolji zakoni ako oni koji ih donose i oni na koje se primjenjuju ne znaju što je odgovornost i da svako (ne)djelo ima posljedice. Kao što posljedice, i to krvave, ima i višegodišnje nečinjenje i zatvaranje očiju pred nagomilanim problemima.
Otvori KEKS Pay
