U Novom Sadu 1954. godine na poziv Matice srpske sastali su se jezikoslovci i književnici iz Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore radi donošenja zaključaka o potrebi jedinstvenoga pravopisa i ujednačavanja hrvatskog i srpskog nazivlja. Na čelu hrvatske delegacije bio je znameniti profesor Ljudevit Jonke koji je, među ostalima, pod političkim diktatom, potpisao Novosadski dogovor na temelju kojega su Matica hrvatska i Matica srpska objavile Pravopis hrvatskosrpskoga književnog jezika s pravopisnim rječnikom.
Godinu dana poslije, početkom 1955., ustajući protiv dogovora, Jonke razrađuje tezu o varijantama u jeziku i piše: "To onda preneseno na Hrvate i Srbe znači da oni također imaju potpuno pravo na upotrebu svoje hrvatske odnosno srpske varijante književnog jezika i u uredima, i u školi, i u štampi, i na radiju, i na televiziji, i u zakonskim tekstovima i dr." Prof. Jonke na kraju zaoštrava to pitanje do maksimuma: "Nadalje, mora nam biti jasno da ne mogu srpsku varijantu književnoga jezika normirati hrvatski stručnjaci, a hrvatsku varijantu srpski stručnjaci, a pogotovo ne može o tom odlučivati pomiješana većina. Svaki narod potpuno suvereno odlučuje o svom književnom jeziku i po prirodnom pravu i principima sadržanim u našem socijalističkom Ustavu."
Odlukom CK SKH 1972. u Zagrebu je spaljen Hrvatski pravopis Školske knjige, ali je hrvatska emigracija napravila njegov reprint
Hrvatska emigracija u Londonu napravila je reprint spaljenog pravopisa, pa se otada Hrvatski pravopis autora Stjepana Babića, Božidara Finke i Milana Moguša popularno zove Londonac.
Komentara 28
Ma neeeee, nemoguće, nisu komunisti spaljivali knjige niti progonili hrvatski jezik. Nažalost dobrim dijelom su uspjeli u svojim namjerama jer je dugotrajna uporaba srpskih jezičnih rješenja (nametana kroz dvije Jugoslavije) dovela do toga da većina ljudi smatra je da je jezično nasilje napravljeno devedesetih, kad su za jedno kratko vrijeme jezikoslovci i vlasti, uz stanovite nespretnosti, hrvatski jezik pokušali vratiti njegovim korijenima. Ismijani su, poniženi,a a tako se prema njima i hrvatskom jeziku odnosimo i danas. Naše elite vole srbohrvaštinu.
Slažem se, u glazbi samo da dakanje: da napravim, da te ne volim, ne mogu da te vidim i slično.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
To je za ljevicare u Hrvatskoj doba ponosa i slave, a devedesete su im godine mraka. Tudjman im je bio autokrat, a tito je "imao svoje mane" ali bio je cijenjeni politicar. To sto je njegov rezim ostavio oko 1.500 masovnih grobnica gdje leze Hrvati je mana, sitna slabost. I jos zale za njim i tim vremenima.