Akademik Nikola Bašić, jedan od najpoznatijih hrvatskih arhitekata i urbanista, koji originalnim idejama i s inovativnim pristupom povezuje moderni dizajn s tradicijom i okolišem, dao je novi pečat mnogim hrvatskim prostorima. Za Bašića, koji je svjetski poznat po svojim revolucionarnim projektima poput zadarskih Morskih orgulja i Pozdrava Suncu, arhitektura je umjetnost, filozofija i komunikacija, medij kojim odašilje poruke kroz vrijeme budućim generacijama. Arhitekturom je zaokupljen cijelog života pa stoga ne čudi što je razgovor o njegovu zanimljivom životnom putu, od djetinjstva na Murteru, studiranja u Sarajevu, do života u Zadru, protkan temama o aktualnim izazovima u arhitekturi i urbanizmu i opasnostima koje prijete hrvatskom prostoru. Razgovarali smo i o njegovim projektima i intervencijama, za koje je dobio desetke najvećih državnih i inozemnih nagrada i priznanja, kao i trenutačnim aktivnostima kojima je zaokupljen. Akademik Nikola Bašić i u 79. godini života neumorno radi.
Nikola Bašić: Možda je ovo čas da priznam kako su Morske orgulje 'divlja gradnja' i nemaju građevinsku ni uporabnu dozvolu
Arhitekti su krivci za stanje 'na rubu kaosa', kada suprotno moralnom kodeksu struke rade ono što nikada ne bi smjeli napraviti
Komentara 10
Urbanisti i arhitekti su u Hrvatskoj unistili veliki broj gradova! Ta gamad je podlegla bescutnim krsiteljima zakona, pregazila sve sto znaci ljudska odgovornost, struka, estetika, moral!
Ako je nešto napravljeno dobro, korisno i izvrsno kao što su Morske orgulje ne trebaju nikakve dozvole. Dozvolu su dali stotine tisuća građana iz zemlje i svijeta koji posjećuju i odušeljeni su tim ostvarenjem. Očito ovakvi nesposobni Bašići ne mogugu sakriti svoju ljubomoru, koji je za primjer odabrao baš Morske orgulje.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
i tako ti veeeeliki arhitekti tipa Bašić naprave neboder na trgu, trajekt na Europskom trgu, zgradu glazbene akademije ono nešto na pored gornjogradske gimnazije i mnogo mnogo crkava koje da nemaju na krovu križ, čovjek bi pomislio da je po srijedi skladište Prvomajske.