Od Imotskog do Imotskog, kao u Krležinu ringišpilu, vrti se u krugu hrvatska povijest, prenoseći s koljena na koljeno sukobe pobjednika i žrtava nedavnih ratova. Stranačke politike voze i dalje u suprotnim pravcima zavojitim povijesnim putevima i stranputicama: ne uspijevaju približiti stajališta, ili se čak udaljavaju sa svakom promjenom partnera u vlasti. Stvar od politike u pravilu, kao i ovoga puta, seli u nadležnost policije, pa se ne vidi kraja i konca neproduktivnim kampanjama. I publika je podijeljena, kao u pravoj areni, jedni bez ikakvog razumijevanja za izgrednike, drugi s previše razumijevanja za izgrede. Ratnici se ne umaraju od neodgovornosti kojom produžuju sukobe koji nikome ne donose dobro.