Suvlasnik i glavni urednik Durieuxa, bio je od 1994. prvi moj zagrebački izdavač. U sljedećih dvanaest godina, i petnaestak objavljenih knjiga, postali smo prijatelji. Kako se već 1995, slušajući me što govorim na jednom skupu u Veneciji, za “Sarajevski marlboro” zainteresirao jedan talijanski nakladnik, pa odmah naručio probne prijevode, nakon čega slijedi prvo talijansko i poduži niz drugih inozemnih izdanja, Popović postaje i moj europski promotor i neformalni agent. Poslije će se u zagrebačkoj literarnoj čaršiji vjerovati da su me njegovo čarobnjaštvo i veze učinili europskim piscem, ali kako je stvar potrajala, strategije osporavanja se mijenjaju.
Više je poštovanja 1941. prema hrvatskoj kulturi i književnosti bilo kada se u ime te kulture Antuna Barca slalo u Jasenovac, nego danas, kada se Nenada Popovića stavlja na B listu
Otvori KEKS Pay
