Sve što se treba i može reći jest – konačno. I tu sva priča oko jednog osiguranog obroka za svakog učenika u svim našim osnovnim školama treba završiti. Barem u onom političkom kontekstu. Jer taj jedan obrok nije nadstandard, to je osnova koju smo odavna trebali imati osiguranu za svu djecu. Baš zato što je osnova, kao što je za učenike osnova i obveza da za sata imaju bilježnice i olovke, nema opravdanja za gradove, općine i jedinice lokalne samouprave koje već danima uoči početka drugog polugodišta u javnom prostoru troše vrijeme pravdajući se da možda neće stići sve organizirati jer su imali premalo vremena na raspolaganju, jer nisu stigli organizirati raspisivanje javne nabave, a njima u susret izlaze i tradicionalni sindikalisti koji kad treba povući u korist učenika, ali i obrazovnog sustava u cijelosti, uglavnom tradicionalno traže odgode.