Dostavljači Wolta opet su se pobunili i prosvjedovali. Upozorili su na drastičan pad zarade, loše uvjeta rada i posredničke agregatore koji većini stranih radnika uzimaju velik dio zarade. Ispada li da svi više zarade nego dostavljači koji i po 12 sati dnevno svih sedam dana u tjednu razvažaju sve što se naruči?
Status radnika u dostavi zaposlenih preko agregatora, posebno stranih radnika, možemo nazvati modernim robovlasništvom. Izgrađen je sustav u kojem su radnici ovisni o poslodavcima, makar i fiktivnim, što je slučaj s velikim brojem agregatora jer su njihove radne dozvole vezane uz poslodavce i oni nemaju pravo promijeniti poslodavca. Posljednjim izmjenama Zakona dopušteno im je da napuste poslodavca koji ne poštuje zakonske obaveze, ali imaju rok od dva mjeseca u kojem drugi poslodavac mora aplicirati za njihovu novu radnu dozvolu, a do izdavanja nove radne dozvole ne smiju raditi. Problem je što se često na radnu dozvolu čeka po pet-šest mjeseci. Zato oni često žive u nehumanim uvjetima, rade po 12 sati dnevno, a poslodavci im često prijete da će u slučaju bilo kakvih prigovora biti protjerani iz Hrvatske. U posao sa strancima umiješali su se i notorni kriminalci. I da – svi oni zarađuju više od radnika.
Koji je smisao agregatora, zašto oni uopće postoje i čemu oni uopće služe?
Glavni smisao agregatora je da s platforme, u ovom slučaju Wolta, skine svaku odgovornost za radnike. Oni obavljaju tehničke poslove u vezi zapošljavanja – sklapaju ugovore o radu, prijavljuju radnike na mirovinsko i zdravstveno osiguranje i obavljaju druge poslove koje u ostalim tvrtkama obavlja kadrovska služba. Osim toga pišu i fakture platformama, isplaćuju minimalnu plaću, a prihoduju svu preostalu zaradu koju su ostvarili radnici. Sve bitne odluke koje se tiču mogućnosti rada, cijene rada i radnog vremena donose platforme. U slučaju stranih radnika agregatori uglavnom pronalaze smještaj za radnike, a to uglavnom odbijaju od plaće radnika, čak i kada je plaća inače minimalna. Zato imamo slučaj da brojni strani radnici rade za 500 eura mjesečno.
Kako se u ovom slučaju ponaša država, koga ona štiti?
Država kao i obično štiti one koji su moćniji i lobistički vrlo jaki. U ovom slučaju to su platforme. Dozvoljeno je čak i nakaradno utvrđivanje radnog vremena. Za dostavljače se računa radno vrijeme "po pozivu", što znači da se u radno vrijeme računa samo vrijeme od kada je zaprimljena narudžba do isporuke, čekanje između dva poziva se ne računa. Zamislite da se radnicima u dućanu računa samo vrijeme dok služi kupca ili da se policajcu priznaje samo vrijeme koje provodi na intervenciji. Zašto samo radnici u dostavi moraju raditi po 12 sati dnevno, često šest dana u tjednu? Dostavljačima je onemogućeno sindikalno organiziranje i kolektivno pregovaranje jer pregovarati s agregatorima bilo bi besmisleno zato što nemaju nikakav utjecaj na cijenu rada. A Wolt tvrdi da dostavljači nisu njihovi radnici i da ne treba, a i ne želi čak niti razgovarati sa Sindikatom. Radi se o problemu koji je prepoznat na globalnoj razini pa je to bila i tema Konferencije Međunarodne organizacije rada u Genevi prošli mjesec. Zanimljivo, zahvaljujući podršci afričkih država ovo će se područje iduće godine vjerojatno urediti Konvencijom. Europska direktiva, na žalost, zbog velikog pritiska poslodavačkih lobija, nedovoljno je uredila ovo područje pa slični problemi postoje i u razvijenijim državama EU. Ima i dobrih signala. Primjerice, nedavno je Vrhovni sud u Finskoj svim dostavljačima Wolta priznao status zaposlenika Wolta. Pitanje je - koliko će trebati Hrvatskoj da dosegne takvu razinu neovisnosti institucija?
Prosvjed Woltaša: 'Radimo 12 sati dnevno, a jedva preživljavamo'
Otvori KEKS Pay
Pohlepa nema granica. Žalosno je da se tako nešto dopušta u Hrvatskoj koja je članica EU i koja uskoro postaje članica OECD. Ne razmišlja se korak dva unaprijed. Ovi osiromašeni strani radnici kojih je sve više, eksploatirani na ovaj način,, pod stalnim su stresom budući da namaju dovoljno za život i da je hrvatska administracija poslovično prespora, radi preživljavanja ovi će ljudi morati posegnuti za kriminalom svih vrsta. Postat ćemo uskoro poput drugih europskih zemalja, nesigurna zemlja za život. Izgubit ćemo ono na čemu nam stranci zavide, a to je sigurnist. Imat ćemo socijalne slučajeve o kojima će trebati brinuti državni proračun. To zato jer država tolerira nezakonit rad tzv. poduzetnika i robovlasničke odnose umjesto da se energično obračuna s tom mafijom. Zbog nesposobnosti strateškog promišljanja vladajući vode Hrvatsku u kaos.