Primjer prvi. Mršavi mladić, tanak kao prut, s lisicama na rukama i lancima na nogama, sitnim je koracima u pratnji dva pravosudna policajaca koji su nosili pancirne košulje prolazio hodnikom zagrebačkog Županijskog suda. Koji trenutak potom ušao je u sudnicu kako bi se suočio s optužbama za čak 55 kaznenih djela. A ta djela uključuju i jedno teško ubojstvo djeteta, još tri teška pokušaja ubojstva djeteta, teški pokušaj ubojstva učiteljice te povredu prava 50-ero druge djece. Optuženom počinitelju je 20 godina i po zakonu je mlađi punoljetnik, a na sud je doveden jer mu je ovaj tjedan počelo suđenje zbog tragičnog zločina koji je lani u prosincu šokirao zemlju. Tog prosinačkog dana, nekoliko dana prije Božića, 20-godišnjak je naoružan nožem ušao u osnovnu školu u Prečkom, a u svom sumanutom pohodu ubio je jedno dijete, troje je ranio, a ranio je i učiteljicu koja je učenike pokušala zaštititi. Nakon toga je otišao do obližnjeg Doma zdravlja, gdje je pokušao počiniti samoubojstvo, no u tome su ga spriječili policajci koji su ga uhitili. Šokirana i uznemirena javnost nakon toga je doznala da je on osoba koja ima problema s mentalnim zdravljem, da je njegova obitelj na to upozoravala, da ga je pokušala hospitalizirati.... No do toga nije došlo jer u zdravstvenim ustanovama nije bilo mjesta ili liječnici nisu smatrali da je hospitalizacija potrebna.
Primjer drugi: njih četvorica, od kojih trojica imaju 17, a jedan 14 godina, nasrnula su 21. rujna oko 3 sata pred jednim hotelom u Našicama na 24-godišnjaka. Izudarali su ga rukama i nogama po glavi i tijelu. Što je motiv tog divljaštva, iz šturih policijskih i tužiteljskih priopćenja nije poznato, no zato je poznato da je mlađahni četverac koji je 24-godišnjaka pospremio u bolnicu završio u istražnom zatvoru.
Primjer treći: skupina dječaka tog 6. rujna družila se na školskom igralištu jedne zagrebačke škole u Dubravi. No druženje je prekinula druga skupina dječaka i mladića, koja je onu prvu skupinu divljački napala. Neki od napadnutih dječaka su ozlijeđeni, a zagrebačka policija poslije je identificirala ukupno šest mladih nasilnika od kojih trojica imaju manje od 14 godina, a ostalima još nije ni 18. Međutim, taj napad uzbudio je duhove u zagrebačkoj Dubravi i Retkovcu, jer se ispostavilo da maloljetnička banda, kako su je titulirali tamošnji stanovnici, tim naseljima hara već neko vrijeme. Napadaju, udaraju, tuku koga stignu, mete su im podjednako i odrasli i djeca, a djeluju u – čoporu. Roditelji zbog straha od novih napada i premlaćivanja djecu ne puštaju vani, planiraju prosvjede, a u javnosti postoji dojam da se zagrebačka policija za cijelu priču zainteresirala tek kada su Dubravom i Retkovcem, kao "zaštitnici", počeli krstariti pripadnici BBB-a.
To da pripadnici navijačke skupine, koja se počesto nađe na udaru javnosti, policije i pravosuđa, zbog nasilnih huliganskih ispada dijela svojih članova preuzimaju ulogu policije, moguće je samo u Hrvatskoj. Zemlji čije su institucije i društvo i država toliko devastirani da više nikoga ni za što nije briga. Dok se ne dogodi zlo, kao što se dogodilo u školi u Prečkom. Tim je tragičnim događajem, koji je nepovratno ugasio jedan dječji život, dok će još 54 djeteta imati cjeloživotne traume, inertni državni apart naravno bio, a što bi drugo, nego – šokiran. Šokirana je tako lani bila ministrica zdravstva koja je protiv svih pravila i svoje i pravne struke posjetila optuženika netom nakon što je uhićen i hospitaliziran. No tako šokirana nije pojasnila kako je moguće da mlada osoba koja ima problema s mentalnim zdravljem ne primi pomoć koja joj je potrebna. I to dok obitelj te osobe opetovano traži tu pomoć od zdravstvenih institucija. Šokiran je bio i ministar policije, kao i glavni ravnatelj mu, iako rukovode sustavom kojem je prevencija jedan od postulata djelovanja. Pa su nakon beogradske tragedije i maskara u jednoj tamošnjoj školi za što je optužen maloljetnik tako "dobro" preventivno djelovali, da se o sigurnosti o školama i tome što ona podrazumijeva počelo govoriti tek nakon onoga što se dogodilo u Prečkom.
Šokirani su, naravno, bili i političari svih stranačkih boja, koji već godinama u Saboru, na sjednicama Vlade i u medijima mlate praznu slamu, prebrojavajući mrtve ili žive ustaše i partizane, pri tome agresivno promovirajući svoje stavove. I pozivajući na fizičke obračune s političkim neistomišljenicima. Kada se tome doda sve agresivniji i toksičniji narativ s društvenih mreža, koji se iz virtualnog prenio u stvarni svijet, imamo to što imamo: društvo u kojem se od najmanjih nogu uči kako je nasilje u svim oblicima i prihvatljiv način komunikacije i prihvatljiv način djelovanja. Djeca i mladi koji to gledaju i slušaju uglavnom su prepušteni sami sebi i svijetu društvenih mreža, dok im roditelji krvavo zarađuju kruh svagdašnji, a škola sve više gubi svoju odgojnu funkciju, pa samo kopiraju obrasce nasilnog ponašanja. Jer su to od nekoga vidjeli. Jer su tako naučili. Jer žive u državi u kojoj su razne institucije tako devastirane da ono što govori struka odavno niti tko sluša niti tko uvažava.
Pravobraniteljica za djecu godinama upozorava na djecu žrtve nasilja. A žrtve imaju velike šanse da bez adekvatnog tretmana i same u životu postanu nasilnici. MUP godinama statistički uredno bilježi što se događa u svijetu maloljetničkog kriminala i delinkvencije te upozorava i na to da broj samoubojstava djece i mladih nije zanemariv. Čak i Europol upozorava kako se djeca i mladi sve češće koriste za počinjenje brutalnih zločina povezanih s organiziranim kriminalom ili terorizmom. No sva ta upozorenja ne padaju na plodno tlo, jer izvješća u kojima se navodi što je problematično, upozorava na neke nove i opasne pojave te daju preporuke kako da se neki problem riješi, nitko ne čita. Politiku djeca i mladi i njihovi problemi u pravilu ne zanimaju sve do trenutka dok ti mladi ljudi ne postanu – glasači. Nacionalnih planova ili strategija kojima bi se preveniralo nasilje svih vrsta ili nema ili su mrtvo slovo na papiru koje ondje stoji samo da bi se zadovoljila neka forma, uglavnom ona koja je došla iz Bruxellesa. Ondje vole puno pričati te zahtijevati od vlada zemalja članica EU da donesu razne nacionalne planove i strategije i slične trice i kučine, makar one bile neprovedive u stvarnom životu.
A kako maloljetnički kriminal izgleda u stvarnom životu, svjedoče svakodnevne vijesti iz novinskih crnih kronika, ali i policijska statistika. U izvješću o radu policije za 2024. navodi se da su lani ukupno evidentirana 2944 kaznena djela koja su počinili djeca i maloljetnici. Zakon inače razlikuje pravno neodgovornu djecu, što se odnosi na djecu do 14 godina, te kazneno odgovorne maloljetnike. MUP ističe da je broj kaznenih djela koja su lani počinili djeca i maloljetnici 19,4 posto veći u odnosu na 2023. kada su osobe mlađe od 18 godina počinile 2465 kaznenih djela. Drugim riječima, u samo godinu dana broj kaznenih djela koja su počinili djeca i mladi, i to samo onih koja je policija evidentirala, povećao se gotovo 20 posto, no nikome unutar socijalno-zdravstveno-odgojno-policijskog sustava zbog toga se očito nije upalila lampica. Usporedbe radi, da je broj ilegalnih imigranata u godinu dana porastao gotovo 20 posto, desna strana sabornice, koja se svakodnevno kune u obitelj i zaziva rađanje što većeg broja djece, grmjela bi od pravedničkog bijesa zbog navodne zamijene stanovništva. S druge strane podatak da su djeca i maloljetnici lani počinili gotovo 20 posto više kaznenih djela no godinu prije nije uzbudio nikoga. Ni na lijevoj ni na desnoj strani političkog spektra. Kao što ni jedne ni druge nije uzbudio ni podatak da je lani zbog kaznenih djela osumnjičeno i procesuirano 1552 djece i maloljetnika što je pak povećanje od 11,4 posto u odnosu na 2023. U godišnjem izvješću o radu policije navodi se i da to znači da je u ukupnim brojkama na teritoriju cijele zemlje bilo 159 evidentiranih maloljetnih počinitelja više no 2023. MUP pojašnjava i da se iz tih brojki "može zaključivati o nešto intenzivnijoj kriminalnoj aktivnosti te populacije." Nadalje, u godišnjem izvješću o radu policije problematika maloljetničke delinkvencije komparira se s podacima iz zadnjih 10 godina, pa zaključuju da je od 2015. do 2024., uz određene oscilacije, maloljetnička delinkvencija bila smanjena, što je bio trend koji je trajao do 2022. kada dolazi do povećanja i broja djece i broja maloljetnika koji su evidentirani kao počinitelji kaznenih djela. Drugim riječima, da je maloljetnička delinkvencija u svim svojim oblicima u porastu, policija statistički bilježi već treću godinu, bez ikakve reakcije politike na taj poprilično zabrinjavajući podatak. U MUP-u pak, nakon kritika da su olako shvatili zabrinutost roditelja iz Dubrave i problem tamošnjih maloljetnih delinkvenata, kažu da ulažu velike napore u preventivne akcije, te pojašnjavaju da u ovom trenutku diljem Hrvatske sustavno provode 19 projekata čiji je cilj suzbijanje nasilja među djecom, suzbijanje nasilja u obitelji i nasilja putem interneta. Dodaju i da poseban naglasak stavljaju na prevenciju vršnjačkog nasilja, a među ostalim planiraju provoditi i preventivno-edukativna predavanja u školama. Istina, nakon što su se roditeljski duhovi i duhovi BBB-a u Dubravi uzbudili, policija je pojačala patrole, održala sastanke s predstavnicima Grada Zagreba i više zagrebačkih osnovnih škola. To je pozitivan korak u borbi protiv maloljetničke delinkvencije, ali nedovoljan, jer djecu i mlade treba od malih nogu učiti da nasilje nije ni odgovor na problem ni rješenje problema.
Otvori KEKS Pay
