Narod je uz mene, rekao je slavodobitno nedavno Ivica Todorić. Podsjetila me ova izjava na ono što je možebitno Franjo Tahy u prosincu 1572. rekao Stubičanima, “narod je uz mene”, uvjeren kako autoriteti novca i moći bivaju dovoljnim za autoritet čovjeka. Tako nastaju velmožne deluzije kada se svijet gleda iz perspektive zamka. Todoriću svijet iz pozicije Kulmerovih dvora stvarno izgleda kao da mu stenje pod nogama, što i nije daleko od istine ako se stavi u kontekst posljednjih tri i nešto desetljeća. Gospodar hrvatskog gospodarstva s vremenom je zaboravio da on nije stvorio Agrokor, nego ga je dobio od politike u vrijeme kada su boljševički direktori, kojima su partija i Zakon o udruženom radu povjerili društveno poduzeće na upravljanje, a oni ga u vrijeme pretvorbe u privatizaciju uspijevaju prisvojiti kao djedovinu. Premda je Agrokor podjednako pripadao Todorićima kao što je pripadao svakom radniku tog poduzeća ili svakom građaninu države koja se trudila nastati. No, nismo svi bili miljenici vizionara Tuđmana koji je prepoznao najbolje među nama da im se u ruke preda ono što su stvarale generacije, a sada je postalo nasljednim feudom novog plemstva.
Otvori KEKS Pay
