Kraj je kolovoza, sunčan i svijetao, kad svaka stvar u ovoj kotlini, i svaki pogled na nju, kad svaka misao i osjećaj, zadobiju onu potpunu jasnoću mira i saznanja, pa bivaš sretan što si se rodio i živiš upravo tu. Za stolom si u internom kafeu, na Bogosloviji. Došao si na ručak, kao i svakoga dana otkako je počeo rat, pozvao te je rektor Pero Sudar, kao i neke druge ljude, različitih vjera i pogleda na svijet, da ručavate skupa s profesorima i preostalim osobljem, jer je većina studenata pošla u izbjeglištvo na Brač. I sad bi išao kući, nešto si otpočeo pisati pa da ti ne pobjegne, ali ti se ne da, jer sipa iz minobacača. Udari pljusak iz vedra neba, pa onda nakratko stane. Išao bi, ali te zadržavaju: Nemoj, gdje žuriš, pa uvijek malo sjedneš! Zadržavaju te, i ti ostaješ. Zbilja, skoro svakodnevno nakon ručka ostaješ u kafeu, razgovaraš s ljudima, svakojakog svijeta tu naiđe, slušaš priče koje nikad više nećeš čuti… Ali sad bi, eto, pisao.
Tko je on bio, čime se bavio u slobodno vrijeme, je li uopće imao vozačku dozvolu? Od svega toga mi ne znamo ništa. Nadbiskup Josip vladao je na način na koji su to činili crkveni i politički velikodostojnici u neka ranija, već vrlo davna doba. Obzirni prema sebi, bezobzirni prema drugima
Komentara 8
Ne pada mi na pamet plaćati dodatno ovom mediju, no mogu komentirati ovo što se može pročitati. Dakle zaista u skladu sa lijevim Jergovićem kada piše o ovakvim temama...
Samozatajan, ponizan nadbiskup, upravo mi se zato čini kako o njegovom privatnom životu nismo puno toga znali. Odlične propovijedi je imao.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
Pa, saznali smo puno toga. Bio je iznimno blag prema HDZ-u, dopustio je veličanje ustaštva u Glasu koncila, nije sankcionirao zločine iz Sotina i, najvažnije, nije tražio definiciju braka na referendumu kao doživotne, neraskidive zajednice katolkinje i katolikal