Tamna, mliječna, bijela, kruta, kremasta, tekuća, vruća, natrgana, u zrnu, sa svim mogućim začinima i dodacima... Nabrajanju nema kraja. A sve je to jedna i jedina, nezamjenjiva i neodoljiva – čokolada. Tepa joj se da je bila “hrana bogova”. Nekada je bila i sredstvo plaćanja. I ne bismo imali ništa protiv da je tu “novčanu” ulogu zadržala i danas. U svakom slučaju, kada se nju – čokoladu – vidi, namiriše, dodirne i na kraju okusi, svatko se odmah blaženo nasmiješi i razgali. Da nam upravo danas takvi osmijesi ne silaze s lica i da neutaživo, bez i najmanje grižnje savjesti, uživamo u tom “slatkom zlatu”, postoji i poseban razlog jer danas je – Međunarodni dan čokolade.
I eto, ako se poželi o povijesti te blagodati i izvora mnogih užitaka, koja seže u drevna vremena i daleke krajeve, ali i o ovovjekovnim čokoladnim dostignućima doznati više, a usput i kušati sve ono obilje i draži koje čokoladni svijet nudi, onda u Zagrebu postoji mjesto na koje se valja uputiti i svemu što vas tamo dočeka samo prepustiti. Ta je adresa – Muzej čokolade. Njega su na sveopću radost svih domaćih, ali i stranih ljubitelja čokolade koji svrate u Zagreb 2019. osnovali supružnici Ružica Božić Cerovac i Domagoj Cerovac. Idealni sugovornici na današnji “čokoladni” dan.
Koliko je ljudi od otvaranja prije dvije godine pa sve do danas posjetilo Muzej čokolade i koliko je pandemija utjecala na posjećenost?
RUŽICA: Brojkama koje smo bilježili tijekom pandemije ne možemo se baš hvaliti. Iza nas je zaista težak period za koji se nadamo da neće još dugo potrajati. Volimo istaknuti kako je u prva tri mjeseca Muzej posjetilo oko 17 tisuća ljudi. To je brojka koja dokazuje da smo otvaranjem Muzeja čokolade Zagreb ponudili našem gradu novo mjesto vrijedno pažnje. Pandemija nas je jako pogodila, posjećenost je naglo jako pala, ali, evo, posljednjih mjeseci polako bilježimo rast i oporavljamo se od gubitaka.
Tko su najčešći posjetitelji?
DOMAGOJ: Posjećuju nas gotovo sve dobne skupine. Trudimo se ponuditi sadržaje za djecu od predškolske dobi pa sve do umirovljenika. Muzej je, naravno, edukativan, imamo pregršt zanimljivih informacija, ali uz velik udio zabave. Često nam dolaze studenti, no isto smo tako popularni među obiteljima. Čokolada je tema koja povezuje sve uzraste.
Što posjetitelje najviše zanima, što ih najviše privuče i fascinira, a što posebno iznenadi?
RUŽICA: Zanimljivo je kako posjetitelji ulaze s različitim očekivanjima, ovisno o dobnoj skupini. Djeca se najčešće najviše vesele kušanju čokolade, dok se odrasli dugo zadržavaju čitajući legende sa željom da što više saznaju o namirnici koju vole. Ono što im je zajedničko jest oduševljenje našom degustacijskom kutijom koju dobiju umjesto papirnate ulaznice. U njoj se nalaze uzorci devet vrsta najfinijih belgijskih čokolada. Degustacija prati povijesni razvoj čokolade pa se okusi mijenjaju dok se krećete kroz postav Muzeja. Mnogi tako u našem Muzeju prvi put u životu kušaju zrno kakaa ili ruby čokoladu. Mislim da posjetitelje najviše iznenađuje činjenica da ljudi konzumiraju čokoladu već četiri tisuće godina, a da je ona tek posljednjih 180 godina pločica kakvu mi poznajemo.
Koja pitanja i komentare posjetitelji najčešće govore vodičima kada ih vode kroz Muzej?
DOMAGOJ: Posjetitelje često zanima je li Mikado stvarno prva čokolada s rižom u svijetu, je li Milka dobila naziv po Milki Trnini, je li bijela čokolada “prava” čokolada, je li čokolada zdrava i koja je najskuplja čokolada na svijetu. Sve odgovore možete naći baš kod nas.
A kakav je interes za radionice na kojima se uče izrađivati čokolade i praline?
RUŽICA: Odličan. Pokazalo se da su naše radionice idealan poklon za one koji žele darovati iskustvo, a ne predmet. Najčešći polaznici su nam parovi od kojih jedan drugome daruje radionicu ili pak prijateljice koje se međusobno daruju. Drago nam je kad nam se i naknadno jave s fotografijama čokoladnih delicija koje su kasnije napravili kod kuće. Radionice održavamo isključivo u malim grupama od minimalno dvoje do najviše četiri polaznika i ne miješamo osobe koje ne dolaze zajedno.
Dolaze li u Muzej i stranci, turisti koji dođu u Zagreb, i kakvi su njihovi dojmovi?
DOMAGOJ: Do ovog smo ljeta imali vrlo velik broj domaćih turista, posjetitelja iz svih dijelova Hrvatske. A ovo ljeto nam se prvi put dogodilo da imamo više stranih turista od domaćih posjetitelja. Dojmovi su uglavnom vrlo pozitivni, što se strani turisti ne libe podijeliti s nama. Naročito nam je drago kada netko tko je već bio u drugim muzejima čokolade diljem svijeta pohvali naš jedinstveni koncept.
U kojoj se prostoriji Muzeja posjetitelji najviše zadržavaju, koja im je neodoljiva i zašto?
RUŽICA: Vjerujem da je svaki posjetitelj koji je bio u Muzeju ponio sa sobom fotografiju iz našeg “baroknog dvora”. To je sasvim sigurno najfotografiranija prostorija u našem Muzeju. Priznajem, i sama volim u nju sjesti i uživati u ambijentu dok nema nikoga. A druga prostorija u kojoj se provodi najviše vremena jest središnji dio Muzeja u kojem su tri degustacijske točke s topljenim čokoladama. Tu si svaki posjetitelj može dati oduška i proglasiti “cheat day”.
A je li posjetiteljima zanimljivo proučavati i kartu na kojoj je navedeno koliko godišnje koji narod pojede kilograma čokolade po stanovniku?
DOMAGOJ: Karta svijeta sa statistikama o potrošnji i proizvodnji je hit. Posjetitelji uglavnom traže svoje države, ali i ekstreme. Gledaju tko jede najviše čokolade (Švicarci i Nijemci), tko proizvodi najviše zrna kakaa (Obala Bjelokosti i Gana) te gdje se jede najmanje čokolade, što je mahom u azijskim zemljama, ali, paradoksalno, i nekim od velikih proizvođača kakaa poput Obale Bjelokosti.
Pripremate li kakve novitete u Muzeju?
RUŽICA: Da, konstantno radimo na unapređenju ponude. Čak i u najgorim danima pandemije, dok nije bilo posjetitelja, radili smo na njegovu razvoju. Zbirku neprestano povećavamo i aktivno se trudimo osvježavati postav. Novitet koji će uskoro biti dostupan jest audiovodič koji će biti dostupan svim posjetiteljima Muzeja, na hrvatskom jeziku, ali i na engleskom, njemačkom i talijanskom. Osim toga, do kraja ove godine trebali bismo biti gotovi s knjigom standarda franšiznog modela pa ćemo koncept našeg Muzeja ponuditi i na svjetskom tržištu franšiza. Već imamo upite iz Europe, ali i daleke Kine.
Možete li reći koju vrstu čokolade posjetitelji Muzeja najviše vole?
DOMAGOJ: Kada pitate posjetitelje koju čokoladu vole najviše, velika većina inzistirat će na tome da je to tamna čokolada. No mi u Muzeju imamo pravi test – tri dispenzera s tekućom čokoladom. Tamnom, mliječnom i bijelom. Tu posjetitelji sa žlicom jedu koliko žele i koje čokolade žele. Mliječna je daleko najkonzumiranija, a prati je bijela.
I za kraj, imate li kakvu zgodnu priču koju Muzej skriva, a sad biste nam je mogli otkriti?
RUŽICA: Evo jedne priče o čokoladi koju nam je ispričala gospođa Mileva Morović iz Igrana pokraj Makarske. Gospođa Mileva ima djecu i unuke te posebnu strast prema čokoladi koja traje više od sedam desetljeća. Davne 1943., tijekom njemačke okupacije, kao mala se djevojčica zajedno s bratom susrela s njemačkim vojnicima. Malena Mileva i njezin stariji brat brali su grožđe i smokve, a vojnici su bili željni voća. Ponudili su trampu – voće za čokoladu. Unatoč roditeljskoj zabrani komunikacije s vojnicima, djeca su na razmjenu pristala. Mileva je tada, prvi put u životu, kušala tu slasticu. Taj slatko-gorki okus ju je obilježio. Djecu i unuke kasnije je godinama obasipala čokoladama, ali uvijek napominjući da te čokolade nisu ni blizu one pločice njemačkog vojnika koju je pojela tijekom rata. No unuk Mario joj je za Božić 2017. pripremio iznenađenje. Istražio je da su njemački vojnici u svojim obrocima nosili Scho-Ka-Kolu proizvođača Hildebranda i saznao da se ta čokolada i danas proizvodi. Baku Milevu pod borom je dočekala originalna Scho-Ka-Kola s okusom njene mladosti. Čokolada tako nije samo povezala njemačkog vojnika i malu igransku djevojčicu nego je desetljećima kasnije njezinoj obitelji dočarala okus prve ljubavi prema čokoladi. I gospođa Mileva nam je darovala kutijicu čokolade koju je dobila od unuka, a mi smo je izložili uz primjerak one originalne iz 1939.
