Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Vijesti Uskrs na Večernjem

Mnogi pučki uskrsni običaji u biti su pretkršćanski

Simbolika jaja - Mišljenje da je svijet nastao iz jajeta zajedničko je mnogim narodima u povijesti
05. travnja 2015. u 08:18 17 komentara 9367 prikaza
Uskrs
Pogledajte galeriju 1/2

Iako su mnogi pučki uskrsni običaji manje-više pretkršćanski, oni su kršćanski u svojoj interpretaciji. Riječ je o svojevrsnoj simbiozi vjerskih i profanih mitova pod zaštitom Crkve, dakako. Običaj čišćenja, bojenja, bijeljenja kuće vapnom za Uskrs imao je simboliku čišćenja duše, ali i iznimnu praktičnu higijensku namjenu.

Najočitiji i najukorjenjeniji hrvatski običaj bojenje je jaja za Uskrs. Jaje je jak simbol ponovnog rađanja, obnove prirode, posebice ono sa zametkom od kojeg nastaje svijet. Mišljenje da je svijet nastao iz jajeta zajedničko je mnogim narodima u povijesti, od Kelta, Grka, Egipćana, Feničana...

Jaja kao porez

U kršćanstvu je jaje bilo simbol novoga i vječnoga života što ga je Isus omogućio uskrsnućem. Iako nema spoznaje o tome otkad se uskrsna jaja boje i ukrašavaju, Hrvati su taj običaj, čini se, imali i prije pokrštavanja. Ukrašena jaja pronađena su u starim (pra)slavenskim grobovima, u grobovima Hrvata, Poljaka, Ukrajinaca, ali i Skandinavaca i Germana. Koliko je jaje za Crkvu bio jak simbol, govori i činjenica da je od 7. i 8. stoljeća bilo zabranjeno konzumirati jaja tijekom cijele korizme. Jaja su, naime, u srednjem vijeku u nekim europskim zemljama bila obvezatan porez u vrijeme Uskrsa. Nakon prikupljanja toga „poreza“, samostani i vlastela prikupljena jaja podijelili bi siromasima. Tako su jaja od samoga početka bila uskrsni dar. Posebno su se darivala djeci: „Ovo jaje za ljubav se daje.“

U svim razdobljima jaja su se u povodu Uskrsa ukrašavala, bojila su se prirodnim bojama od trava, cvijeća i kore drveta. Jaje bojeno broćom bilo je crvene boje, a ljuskom od crvenoga luka žute boje. U 19. stoljeću su se počele kupovati umjetne boje. U narodu su vladala različita objašnjenja zašto se jaja boje baš u crveno. Tvrdilo se da se jaja boje jer je Marija to radila kad je Isus bio dijete. Osim bojenja, jaja su se ukrašavala različitim tehnikama; na primjer, umakala bi se u rastopljeni vosak i potom, kad bi se ohladio, pravili različite ornamente. Do polovice 20. stoljeća djeca u unutrašnjosti Hrvatske darivala su se uskrsnim jajima, u priobalju su dobivali kruščić u obliku pletenice s umetnutim jajetom, a djeca u BiH kruh peretak i jaje. O Uskrsu se djeci darivao i poneki novi komad odjeće ili obuće. Na sam Uskrs, prema običaju, bila je popularna igra lupanja jajeta o jaje, što su posebno činila djeca. Prvi pisani podaci o tome da se djeca „igraju“ jajima datira iz Zagreba s početka 14. stoljeća. Dijete čije je jaje „mekše“, odnosno čija bi ljuska bila polupana, moralo ga je dati drugome.

Osim što je služilo za igru, jaje je bilo znak obveze, prijateljstva, ljubavi i pomirenja. Zaljubljeni parovi u nekim hrvatskim krajevima, bez obzira na to što to nije bilo uobičajeno, ponekad su razmjenjivali uskrsna jaja: „Ovo jaje, snijela koka da daruje cura momka.“ Međutim, bilo je i iznenađujućih situacija kad bi djevojka prihvatila dar, ali i dala do znanja o čemu je riječ: „Mili, dragi, s plavim očima, za te ne bi ni noge smočila.“ Veliki petak, koji je vezan za Isusovu muku i stradanje, odnosno Isusovu krv koja je prolivena, ima veze s vinom. Prema vjerovanju na hrvatskome jugu, vino se na veliki Petak „pritvara u krv“. U Dalmaciji, Lici, Hercegovini na Veliki petak „koliko se vina popije, toliko krvi u žila navrije“. Pilo se crno vino. Neobičnost je, međutim, u tome što se u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, Zagorju, Prigorju, Podravini i Zagrebu, na Veliki petak nije pila, „krv Isusova“, nego rakija. Međutim, ova kontradiktornost u običajima istoga naroda nije rijetka, postojala je i u drugim uskrsnim običajima.

Za posebne, „velike dane“, od Velikog četvrtka do Velike subote, tri dana crkvena zvona ne zvone. Ruralna Hrvatska u prošlosti je izbjegavala oranje i kopanje tri dana jer je takav običaj „od starine“ dok je „Isusovo telo v zemli“. Seljaci su utišavali i zvona na stoci. U nekim mjestima u Dalmaciji stoka tri dana nije išla na ispašu zbog zabrane gaženja zemlje. Ali, to pravilo nije vrijedilo svuda. Običaj blagoslova jela na Veliku subotu, koji se mijenjao u vremenu, ostao je do danas. Samo je košarica s hranom mijenjala sadržaj. Sve je ovisilo o tome kakvog su socijalnog statusa bili oni koji su nosili jelo na blagoslov.

Paljenje vuzmenki

U Zagrebu se, prema napisima u tadašnjim novinama, početkom 20. stoljeća u košarici na blagoslov nosio kruh, vino, janjetina, ptičje meso, jaja mliječni proizvodi, sir, maslac i mlijeko, dakle, sve ono što se u vrijeme korizme nije smjelo jesti. Sadržaj zagrebačke košarice govori o tome da su prije stotinu godina Agrameri socijalno dobro stajali. U Slavoniji su košare za blagoslov jela također bile punije i bogatije. Slavonske obitelji natjecale su se da košare s hranom za blagoslov budu bogatije. A nakon blagoslova, u nekim je slavonskim mjestima bio velik problem jer su se mladići utrkivali zapregama tko će prije doći kući. Tijekom utrka znale su se dogoditi nesreće pa su svećenici, kako bi se izbjegle tragedije, dolazili u njihova mjesta blagosloviti hranu.

U Samoboru je također u prošlosti bio običaj da se obitelji natječu tko će nositi bogatiju košaru s hranom na blagoslov. No, ispalo je tako da su košare siromašnih obitelji, koje su se htjele pokazati, bile veće nego bogatih mještana. Obitelji iz Dalmatinske zagore, Like, Hercegovine i Bosne zbog siromaštva nosili su na blagoslov po jedno jaje i malo kruha za svakog člana obitelji. Prema sačuvanim zapisima, bilo je u prvoj polovici prošloga stoljeća u vezi s blagoslovom hrane dramatičnih situacija u selima oko Imotskoga. Na blagoslov su nosili po jedno jaje za svakog člana obitelji, uz malo kruha i ljutike. Problem je bio kad bi se djeca, koja su nosila hranu na blagoslov, u igri polupala jaja pa članovi obitelji nisu za uskrsni doručak imali ni po jaje. Uskrsni doručak imao je i ima u Hrvata veliko značenje. A mrvice od kruha i peciva i ljuske od jaja nakon doručka nikad se nisu bacale. U prošlosti se posvećena hrana nije, primjerice, nikada davala životinjama. Ostaci su se spaljivali ili čuvali kao lijek. Ljuska od blagoslovljenih jaja imala je, prema vjerovanju, ljekovita svojstva. Stavljala se u vodu kojom se član obitelji mogao umiti, što se smatralo svojevrsnom prevencijom od bolesti. Osim hrane koja se konzumirala na uskrsni doručak, na blagoslov su se nosili plodovi, poput žita, ali i predmeti poput ribarskih mreža i drugo. Blagoslovljeni predmeti “čuvaju od vražjih napasti“, ali i utječu na to da mreže budu pune i urod bolji.

U prošlosti je na Veliku subotu, nakon pjevanja Glorije i zvonjave, u mnogim hrvatskih krajevima bio običaj svečanog umivanja, baš kao i na Cvjetnicu. I u pretkršćanskim i nekršćanskim civilizacijama voda je značila simbol očišćenja. Voda je imala ulogu čišćenja „tijela i duše čovječje“. Hrvati su se u prošlosti za Uskrs umivali u tekućoj vodi „radi zdravlja očiju i ljepote lica jer će nestati lišaj ili kožna bolest“. Bunjevci su se na Uskrsni ponedjeljak simbolično polijevali vodom. U Dalmaciji i Istri u mnogim mjestima pili su blagoslovljenu vodu. Žene na Pagu u vrijeme obreda, dok zvona zvone, na Veliku subotu trčale bi prema blagoslovljenoj vodi, htjele bi se umiti, „oprati križa“ jer su vjerovale da će ostati zdrave i da djeluje samo dok zvoni. U nekim hrvatskim krajevima, u okolici Jaske, u Zagorju i kod gradišćanskih Hrvata, na Uskrs u svitanje palili su se krijesovi, vuzmenke. Paljenje vuzmenki nema veze s crkvenom tradicijom paljenja vatre pred crkvom na Veliku subotu radi blagoslova i obnove kućne vatre.

>>Žumanjak vam nakon kuhanja jaja postane zelen? Evo kako da to izbjegnete

>>Evo kako možete provjeriti koliko je staro jaje koje ste kupili

pasica | Autor :

Zašto je i zec jedan 
od simbola Uskrsa

Iako zec nije bio simbol u hrvatskoj uskrsnoj tradiciji, on se kod nas kao motiv pojavljuje na uskrsnim čestitkama u vrijeme Austro-Ugarske. Nakon propasti Monarhije, čestitke su se tiskale u Zagrebu, ali bez motiva zeca. Hrvatski motivi na čestitkama bila su djeca koja se igraju jajima, jaja i pilići, blagoslov jela, procesija na Veliki petak... Zec se u kontekstu simbolike Uskrsa u Hrvatskoj opet spominje 30-ih godina prošloga stoljeća kada zeko djeci daruje pisanice. Zeko je djeci donosio jaja koja bi bake i majke skrile negdje u vrtu. Zec je, u povodu Uskrsa, kako su primijetili etnolozi, u „javnosti“ od 18. stoljeća, i to u zemljama srednje Europe, a slikovno se prvi put pojavio u Švicarskoj. Prastari simbol plodnosti, zec je pratitelj germanske božice proljeća Ostare. Tako su tvrdili neki njemački etnolozi. Međutim, prema drugoj teoriji, zeca je zapravo izmislila građanska kultura radi odgoja djece. Zec kao mitski lik u službi građanskog odgoja ukrasna jaja daruje dobroj djeci.

Božićna zabava
SAVRŠEN BOŽIĆNI PARTY ZAČINJEN KREATIVNIM JELIMA
Božićna zabava za pamćenje ili noćna mora? Organizacija božićnog partija ne mora predstavljati dodatni stres
  • maklin:

    Niti jedan medij danas na naslovnici nema Sretan Uskrs. Sramota.

  • virkom:

    Pa dobro jutro! Ista stvar je i sa borom za Božić. Kada je oko 300. godine poslije Krista Rimski car legalizirao kršćanstvo u cijelom Rimskom Carstvu morao je iz razloga kompromisa dozvoliti da ljudi zadrže najvažnije stare običaje. Inače mu ... prikaži još! to ne bi uspjelo. Izvorno Kršćanstvo ne poznaje svete ljude. Jedino sveto je Sveto Trojstvo i ništa drugo. Ali pošto su ljudi nekada davno za svaku šušu ima li po nekog Boga (danas zaštitnika) i taj običaj se uspio ustaliti u današnjem Kršćanstvu, barem u katoličkom i ortodoksnom dijelu. Evangelisti to ne njeguju.

  • MaSpa:

    Ja volim i Uskrs i Božić, iako znam da su to najobičnije bajke za veliku i malu djecu, ali šta da radim, šunka sir jajca purica mlinci.. sve to jače od mene..