Tektonski potresi, razorni vulkani, masovna izumiranja i udari asteroida možda nisu tek nasumični događaji u dugoj povijesti našeg planeta. Prema novoj studiji američkog geologa Michaela Rampina sa Sveučilišta u New Yorku, najveće prirodne katastrofe slijede skriveni ciklus koji se ponavlja otprilike svakih 27 milijuna godina. Ako je ta teorija točna, Zemlja bi se u geološkom smislu mogla približavati novom razdoblju pojačane aktivnosti.
Rampino je u radu objavljenom u znanstvenom časopisu Evolving Earth analizirao 89 velikih geoloških događaja tijekom posljednjih oko 260 milijuna godina, koristeći najnovije metode datiranja i statističke analize. Među njima su masovna izumiranja morskih organizama, razdoblja naglog pada kisika u oceanima, goleme vulkanske erupcije, snažni potresi, promjene razine mora i širenja oceanskog dna, piše Daily Mail. Rezultati upućuju na glavni ciklus od približno 27 milijuna godina, ali i na kraće te znatno dulje obrasce koji povezuju pojedine vrste događaja. Prema autoru, svi bi oni mogli biti posljedica zajedničkog „pulsa” planeta, odnosno procesa koji se odvijaju duboko ispod Zemljine površine.
Jedno od mogućih objašnjenja krije se u sporom kruženju rastaljenog plašta ispod Zemljine kore. Povremene promjene u tom procesu mogle bi potaknuti intenzivniju vulkansku aktivnost i pomicanje tektonskih ploča, što bi zatim izazvalo lančane posljedice za oceane, klimu i živi svijet. Rampino ističe da se starost golemih bazaltnih područja nastalih izlijevanjem lave gotovo savršeno podudara s predloženim ciklusom, a neka od njih vremenski se poklapaju s najvećim masovnim izumiranjima u povijesti planeta, prenosi Daily Mail. Postoji i druga mogućnost – dugotrajne promjene u Zemljinoj orbiti mogle bi tijekom milijuna godina mijenjati raspored leda, vode i sedimenata te tako utjecati na naprezanja u kori. No nijedna od tih pretpostavki zasad nema čvrstu potvrdu.
Najkontroverznija teorija povezuje katastrofe s kretanjem Sunčeva sustava kroz Mliječnu stazu. Kako naš sustav tijekom milijuna godina prolazi kroz galaktičku ravninu, gravitacijski utjecaji mogli bi povećati broj kometa koji iz Oortova oblaka kreću prema unutarnjem dijelu Sunčeva sustava, čime raste mogućnost razornog udara asteroida. Rampino spominje i hipotezu prema kojoj bi prolazak kroz područja bogata tamnom tvari mogao zagrijati Zemljinu unutrašnjost i potaknuti snažnu geološku aktivnost.
Ipak, sam autor naglašava da je riječ o vrlo kontroverznim idejama za koje još nema izravnih dokaza. Premda njegova analiza pokazuje da se devet od 13 poznatih masovnih izumiranja dogodilo u razdoblju bliskom prolasku Sunčeva sustava kroz galaktičku ravninu, znanstvena zajednica i dalje nije postigla konsenzus. Stoga se mogućnost da se Zemlja približava novom ciklusu velikih katastrofa zasad smatra intrigantnom, ali još uvijek nedokazanom znanstvenom hipotezom.
Otvori KEKS Pay
