Prekosutra se obilježava 150 godina smrti Ludwiga Feuerbacha (1804. – 1872.), jednog od najznačajnijih religijskih kritičara 19. stoljeća. Preminuo je u Nürnbergu 13. rujna 1872. od posljedica upale pluća. Iako mnogi u njegovoj misli vide plodove samog Nečastivog, Feuerbach je svojom (praktičnom) filozofijom nastojao u ljudima probuditi njihovu kreativnu snagu i potaknuti ih na zauzimanje za bolji i pravedniji svijet.
Zbog svog eseja "Bit kršćanstva" (1841.) preko noći je postao slavan. U njemu je formulirao svoju najvažniju religijsko-filozofsku misao, prema kojoj je vjera u Boga slikovita apsolutizacija ljudskih osobina. "Bog je zrcalo čovjeka. Nije Bog stvorio čovjeka na svoju sliku, kako piše u Bibliji, nego je čovjek stvorio Boga na svoju", artikulirao je Feuerbach svoje promišljanje o naravi religije. Budući da je sam čovjek smrtan, potrebno mu je neko besmrtno nadnaravno biće. Kako su njegova moć i umijeće ljubavi ograničeni, tako se čovjek uzda u svemogućeg i milosrdnog Boga. Smatrao je da se sve ove božanske kvalitete ionako nalaze u svakom ljudskom biću. Ako će se pak već govoriti o Bogu, onda Bog profitira samo ako čovjek u sebi samom otkrije božansku kvalitetu. No, Feuerbach, za razliku od Nietzschea, nije imao namjeru "ubiti Boga". On je umjesto toga shvaćao religiju kao antropološki fenomen i nastojao je osloboditi političkog prisvajanja.
koje bezvezno naklapanje...