Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 186
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
Ivana Herceg Bulić:

Jedini način kako možemo opstati jest da svi osvijestimo svoj utjecaj na okoliš

Zagreb: Ivana Herceg Bulić, klimatologinja
Foto: Igor Kralj/PIXSELL
1/4
27.09.2023.
u 21:20

Ivana Herceg Bulić bila je i voditeljica dvaju projekata – "Klimatska ranjivost Hrvatske i mogućnosti prilagodbe urbanih i prirodnih okoliša" (Klima-4HR) te "Klimatske promjene i varijabilnost u Hrvatskoj – od globalnih utjecaja do lokalnih zelenih rješenja"

Klimatologinja, izv. prof. dr. sc. Ivana Herceg Bulić, voditeljica je prvog hrvatskog Centra za klimatološka istraživanja na zagrebačkom Prirodoslovno-matematičkom fakultetu (PMF) koji je osnovan 30. rujna 2020 godine. Bila je i voditeljica dvaju projekata – "Klimatska ranjivost Hrvatske i mogućnosti prilagodbe urbanih i prirodnih okoliša" (Klima-4HR) te "Klimatske promjene i varijabilnost u Hrvatskoj – od globalnih utjecaja do lokalnih zelenih rješenja". Posebne razloge razgovora s njom ne treba objašnjavati. Dovoljno je navesti da je upravo završilo najtoplije ljeto ikad, a da vijesti o razornim poplavama, požarima, olujama i uraganima ne prestaju stizati iz raznih dijelova svijeta. Upravo će zato Herceg Bulić biti i jedna od panelistica na konferenciji u organizaciji Večernjeg lista i PMF-a pod nazivom "Klimatske promjene - sadašnjost, ne budućnost". Konferencija se organizira u sklopu velikog Večernjakovog ekološkog projekta "Rezolucija Zemlja", a na njoj će se govoriti o tome što svi mi možemo učiniti i kako?

Već godinama smo bombardirani vrlo zastrašujućim informacijama i naslovima: "paklene vrućine", "ruše se toplinski rekordi", "razorni uragani", "smrtonosni potresi"... Tako je bilo i posljednjih mjeseci i tjedana. Upravo je neki dan objavljeno da je ovo ljeto bilo najtoplije otkako postoje mjerenja. No već iduće godine i to će biti prošlost jer će ljeto sigurno donijeti nove rekordne vrućine i bit će proglašeno najtoplijim ljetom ikad. I što nam je onda činiti? Možemo li u takvim uvjetima u kojima živimo išta više napraviti da taj slijed događaja zaustavimo?

Ova nam je godina pokazala svu ćudljivost klime od velikih vrućina do drugih ekstremnih događaja, kao što su bili snažni vjetrovi, kiše i slično. Nažalost, i mi smo ove godine bili pogođeni vremenskim ekstremima, kao i zemlje u našem susjedstvu. Znanstvena zajednica na sve to već jako dugo upozorava. Već se desetljećima govori da možemo očekivati učestalije i intenzivnije ekstreme, da se klima može promijeniti i da će posljedice biti zastrašujuće za nas. Nažalost, to se sad i događa. Sva mjerenja pokazuju upravo ono što ste rekli, da godine postaju sve toplije. Ali nije tu problem samo temperatura zraka.

Globalno zatopljenje najčešće predočujemo preko porasta srednje globalne temperature, no puno se toga mijenja u klimatskom sustavu Zemlje – promijenio se i režim oborina, smanjile su se snježne oborine, otapa se led i snijeg, gubimo glečere, arktički led se povlači, ekstremno visoke temperature bilježe se i na Antarktici, more se sve više zagrijava, a samim time šire se i različite bolesti te nam u mora dolaze neke nove, invazivne vrste koje nisu uobičajene za ta područja, imamo i pojave raznih vektorskih bolesti, kao što su, primjerice, one koje prenose komarci... Klima se mijenja, a s time se mijenjaju i životni uvjeti na Zemlji. Bojim se da smo prošli točku povratka u ono što zovemo prijašnjom uobičajenom klimom jer se klimatski sustav toliko poremetio.

Ono što ipak možemo i trebamo učiniti, to je da smanjimo naš daljnji utjecaj na klimu. Određene mjere su već poduzete, napravljena su brojna znanstvena istraživanja, ulaže se u obnovljive izvore energije, potiču se promjene životnih navika, ali to očito nije dovoljno. Sada je iznimno važno procijeniti buduće klimatske i vremenske ekstreme, a to znači – intenzivno provoditi znanstvena istraživanja klimatskih promjena i njihovih posljedica, pronaći mjere za njihovo ublažavanje i prilagodbu, ali istodobno raditi i na ublažavanju čovjekova utjecaja na klimatski sustav općenito. To je moguće jedino tako da se donesu znanstveno utemeljena rješenja i promišljeno implementiraju.

Mediteran je oduvijek bio poznat po jednoj od najugodnijih klima. Imali smo četiri godišnja doba, ugodna ljeta i lijepe zime. Sad pak vidimo da upravo Mediteran postaje područje na kojem se događaju pojave, poput uragana, koje su prije bile karakteristične za neke daleke predjele. I sad već govorimo o mediteranskom uraganu, zvanom "medicane". Znači li to da je Mediteran nepovratno izgubio ono svoje prijašnje poznato i privlačno klimatsko obilježje?

Nažalost, da. Mediteran je već i prepoznat kao tzv. "vruća točka" jer klimatske projekcije upućuju na daljnje intenzivno zagrijavanje Mediterana gdje se istovremeno zagrijavaju i kopno i more. Zagrijavanje mora je iznimno važno jer je more izvor vlage i topline. Topla morska voda i više vlage u zraku uzrokuje intenzivnije atmosferske poremećaje. Stoga se na Mediteranu češće javljaju intenzivne vremenske nepogode, pa čak i tzv. "medicane", što je zapravo intenzivna ciklona koja se formira nad Sredozemljem i ima neka obilježja koja su slična tropskim ciklonima pa je zato često nazivaju mediteranskim uraganom. Naravno, Mediteran je površinom značajno manji od, primjerice, Tihog oceana i tu se ne razvijaju jednako snažni poremećaji kao nad prostranom vrlo toplom površinom tropskih oceana.

Ipak, zbog sve jačeg zagrijavanja Sredozemnog mora i isparavanja morske vode, čime se povećava vlažnost zraka, stvaraju se atmosferski uvjeti koji pogoduju razvoju takvih intenzivnih sustava kao što su ti tzv. "medicanei". Oni nemaju intenzitet kao uragani koji se razvijaju nad velikim oceanskim površinama, ali mogu uzrokovati velike materijalne štete i ugroziti ljudske živote. Inače, istraživanja su pokazala da se mijenja ne samo obalna klima u našem području, već i ona kontinentalna.

Možete li to preciznije objasniti? Recimo, nekim primjerom. 

Primjerice, za područje Zagreba uočili smo da je došlo do promjene klimatske klase. Kolegica Irena Nimac je u svojoj doktorskoj disertaciji pokazala da je Zagreb nekad karakterizirala umjereno topla klima, a sad je ona poprimila obilježja umjereno tople klime s vrućim ljetima upravo zbog porasta prosječne temperature najtoplijeg mjeseca – srpnja. Zatopljenje se uočava i na Medvednici. Tako podaci s meteorološke postaje na Puntijarci ukazuju da tamo više ne prevladava vlažna snježno-šumska klima nego je ona postala vlažna umjereno-topla, i to zbog toga što je najhladniji mjesec u godini, siječanj, postao bitno topliji. Promjene klime i sami primjećujemo. Tako se, primjerice, snijeg sve rjeđe pojavljuje, a pogotovo se ne zadržava na tlu. Čak ni uz umjetni snijeg ne možemo imati skijašku sezonu koju smo prije imali i trajala nam je cijelu zimu, čak i do proljeća.

Prije su mnoga zagrebačka djeca provodila zime skijajući se i sanjkajući na Sljemenu. Sada toga više nema, a današnja djeca više ne doživljavaju snježne zimske radosti. Sva naša mjerenja i istraživanja pokazuju da se klima značajno promijenila i u Hrvatskoj. Ljeta postaju sve toplija, javljaju se intenzivni i dugotrajni toplinski valovi. Takvi uvjeti mogu biti pogubni za ljudsko zdravlje, povećava se opasnost od šumskih požara, veća je potražnja za vodom i električnom energijom. Promijenio se i režim oborine – s jedne strane imamo dugotrajne suše, a s druge intenzivne oborine. Upravo stoga nam prijete, i događaju se, poplave. Takvi klimatski uvjeti utječu na sve ljudske djelatnosti, ugrožavaju poljoprivredu, energetiku i općenito gospodarstvo. Znanstvena istraživanja jasno ukazuju na porast temperature, i to ne samo zraka, nego i tla i mora.

Spomenuli ste poljoprivredu od koje živimo jer da bismo živjeli moramo jesti. Jesmo li osvijestili da i pitanje hrane postaje sve važnije, i to baš kao izravna posljedica klimatskih promjena?

Ne znam jesmo li to dobro i dovoljno osvijestili, ali već se dugo provode interdisciplinarna istraživanja o utjecaju klimatskih promjena na poljoprivredu, stočarstvo, ratarstvo, ribarstvo... Sve što god možemo zamisliti da je u djelokrugu ljudske djelatnosti izravno je pod utjecajem klime i klimatskih promjena. Moramo se prilagoditi klimatskim promjenama, a to znači i osigurati produktivnost uzgajanih kultura. Brojna su istraživanja koja nastoje pronaći i predložiti provedive smjernice kako postigla održiva proizvodnja hrane. Tu do izražaja opet dolazi problem oborine, tj. njezina nedostatka. Naime, tijekom sušnih razdoblja nužno je navodnjavati poljoprivredne površine. To znači da vodu trebamo spremiti i koristiti je kad bude potrebno. To zahtijeva pomno planiranje i određene promjene u odabiru poljoprivrednih kultura.

Kao izvor vode za poljoprivredu je vrlo važno otapanje snijega i leda. Naime, tijekom uobičajenih klimatskih uvjeta zimi su se javljale snježne oborine koje su se zadržavale na planinama. S dolaskom toplijeg vremena snijeg se postepeno otapao pa je to bio izvor nove vode u rijekama, ali se vlažilo i tlo u nizinama. Nažalost, kako su sada snježne oborine sve rjeđe i oskudnije, nema više niti tog postepenog procesa vlaženja tla. Upravo takvi uvjeti predstavljaju veliki problem jer se izmjenjuju sušna razdoblja i razdoblja s intenzivnom kišom koja uzrokuje poplave. Stoga poljoprivrednici u sprezi s klimatolozima pokušavaju pronaći načine kako poljoprivredu učiniti održivom u ovakvim novim klimatskim uvjetima.

Upravo ovaj tjedan navršavaju se točno tri godine otkako je na zagrebačkom PMF-u osnovan Centar za klimatološka istraživanja, na čijem ste vi čelu. U te tri godine postojanja Centra koliko su vam se obraćali, pitali vas i tražili savjete oni koji kroje sudbinu zemlje – političari? Je li itko od njih pokazao interes za to što Centar radi i za rezultate tog rada, a sve u cilju boljitka ove zemlje i bolje pripremljenosti za klimatske promjene?

Djelomično. Bio je 2020. godine raspisan natječaj EU fonda za regionalni razvoj za projekte koji uključuju primijenjena istraživanja za mjere prilagodbe klimatskim promjenama. Unutar tog poziva je bio financiran projekt Klima-4HR kojeg sam vodila. Također, sada je aktualan poziv 'Ciljana znanstvena istraživanja' kojim se podržava suradnja između poduzeća i istraživačkih organizacija. Rekla bih da svakako u Hrvatskoj postoji i znanstveni i politički interes za klimatske promjene. Unutar tog projekta su u zajedničkoj suradnji znanstvenici s Geofizičkog i Biološkog odsjeka PMF-a, uz pomoć kolega s Instituta Ruđer Bošković, gledali utjecaj klimatskih promjena na urbani i prirodni okoliš. Također sam vodila i projekt CroClimGoGreen koji je financiran od Hrvatske zaklade za znanost unutar kojeg smo detaljno istražili klimu grada Zagreba, modelirali sadašnje i buduće toplinsko opterećenje, istražili daljinske atmosferske utjecaje. Održali smo niz predavanja o rezultatima tih projekata. Mediji su sve to jako dobro popratili, a za naša istraživanja pokazalo je interes i resorno ministarstvo.

PMF je vodeća znanstvena i obrazovna institucija s dugogodišnjom tradicijom nastave i istraživanja u različitim područjima temeljne i primijenjene klimatologije. Stoga je i Centar prirodno nastao na temeljima takvih istraživanja. Organizirali smo seriju predavanja domaćih znanstvenika koji su predstavili svoja istraživanja koja su bila izvrsno posjećena. Također, zvali su nas i u škole i dječje vrtiće pa smo tako svoje znanje i svijest o klimatskim promjenama prenijeli i na mlade. Posebnu je pažnju privukla naša akcija "PMF pedalira i mjeru temperaturu grada" pri čemu su studenti Geofizike na biciklima vozili središtem grada i mjerili temperaturu zraka. Upravo takvim djelovanjem nastojimo produbiti svijest o klimatskim promjenama i utjecati na opću javnost. Za učinkovit odgovor na klimatske promjene nužno je aktivno uključivanje javnosti. Stoga Centar s posebnom pažnjom vodi računa o podizanju svijesti i znanja javnosti o klimi, klimatskim promjenama i njihovom utjecaju putem raznih popularno-znanstvenih manifestacija, radionica i nastupa u medijima.

Ovdje je potrebno istaknuti da se i druge znanstveno-istraživačke institucije bave klimom i njenim promjenama. Svakako je potrebno istaknuti Državni hidrometeorološki zavod koji je je krovna institucija za praćenje vremena i klime i sudjeluje u izradi različitih dokumenata i studija koje nam daju pouzdani uvid u klimatske promjene. Hrvatska svakako im veliku znanstvenu snagu za proučavanje i borbu s klimatskim promjenama. Uvjerena sam da i do donositelja odluka dopiru naši rezultati.

POVEZANI ČLANCI:

Kao što se spomenuli, bili ste voditeljica dvaju projekata, Klima-4HR ili "Klimatska ranjivost Hrvatske i mogućnosti prilagodbe urbanih i prirodnih okoliša" te drugog "Klimatske promjene i varijabilnost u Hrvatskoj – od globalnih utjecaja do lokalnih zelenih rješenja (CroClimGoGreen). Možete li još malo više reći što su ti projekti pokazali i gdje je to Hrvatska najranjivija kad je riječ o klimatskim promjenama?

U projektu CroClimGoGreen bili smo usredotočeni na urbanu klimu i proučavali smo urbane toplinske otoke. Detaljno smo istražili klimu grada Zagreba, modelirali sadašnje i buduće toplinsko opterećenje te istražili daljinske atmosferske utjecaje. Na temelju tih istraživanja su izrađene dvije doktorske disertacije. Irena Nimac se bavila toplinskim opterećenjem grada Zagreba, a Sara Ivasić je proučavala daljinske utjecaje na klimatsku varijabilnost Europe.

Istraživanja su pokazala da se Zagreb, nažalost, zagrijava. To je i očekivano s obzirom na trend zatopljenja koji se uočava na Zemlji. Ipak, posebno je zabrinjavajuće da je to zatopljenje ubrzano. U Zagrebu, kao i u mnogim drugim gradovima, postoje mini urbani toplinski otoci, a to su mjesta koja imaju značajno višu temperaturu od drugih dijelova grada. Tu se posebno ističu gusto izgrađeni dijelovi grada, kao što su središte grada, zatim trgovački centri, parkirališne i industrijske zone. Naime, umjetni materijali predstavljaju dodatne izvore topline jer se tijekom dana zagrijavaju, zadržavaju tu toplinu i ponovno je emitiraju u okoliš. Zbog toga klimatski uvjeti u gradovima mogu biti iznimno nepovoljni, pa čak i opasni za ljudsko zdravlje. To je posebno izraženo tijekom toplinskih valova kada dolazi do iznimnog toplinskog opterećenja u gradovima.

Na temelju mobilnih mjerenja, satelitskih podataka i rezultata urbanog klimatskog modela pokazali smo da su parkovi i zelene površine hladnije od gusto izgrađenih, betoniziranih dijelova grada. Također smo usporedili klimatski utjecaj i doprinos urbanizacije toplinskom oterećenju grada. Na taj smo način htjeli procijeniti koliko su na sadašnje toplinsko opterećenje Zagreba utjecale promjene nastale u samom gradu, a koliko klimatske promjene. 

I što se pokazalo? 

Pokazalo se da najjači signal dolazi od klimatskih promjena i da se Zagreb zagrijava uslijed globalnog zatopljenja. Međutim, izgradnjom tj. urbanizacijom mijenja se prostorna raspodjela toplinskog opterećenja i tako dobivamo zone u gradu koje su bitno toplije od nekih drugih. Također smo uočili da postoji značajan broj ustanova u kojima borave najranjivije skupine ljudi - stari, nemoćni i djeca - koje su, nažalost, izgrađene u dijelovima grada koji su izuzetno topli, a oko sebe imaju jako malo zelenila. U takvim dijelovima grada je posebno neugodno tijekom velikih vrućina jer ljudi koji borave u tim ustanovama ne mogu izaći i prirodno se rashladiti u nekom parku ili zelenom okruženju nego ostaju zatvoreni unutar tih objekata. Stoga je vrlo važno voditi brigu da se očuvaju zelene gradske površine, ali i dodaju nove. One imaju ublažujući učinak na gradsku klimu, ali i pružaju građanima brojne druge pogodnosti, kao što je npr. boravak u prirodi, rekreacija i sl.

Projekt Klima-4HR je pak bio usredotočen na klimu grada Dubrovnika i utjecaj klimatskih promjena na morske i slatkovodne ekosustave. Dubrovnik se također zagrijava, često se javljaju iznimna toplinska opterećenja, što je najizraženije ljeti. Uočeno je da su se i temperature mora značajno povećale pa dolazi do promjene u morskim ekosustavima. Negativan utjecaj je posebno izražen kod sesilnih vrsta koje su pričvršćene za podlogu. Također su koralji pod velikim stresom. Nadalje, uočava se zagađenje mora, ali i dolazak novih, invazivnih vrsta koje zauzimaju domaća staništa i počinju dominirati nad domaćim vrstama. I slatkovodni i morski ekosustavi pokazuju iznimnu osjetljivost na klimatske promjene. Također trebamo voditi računa o pitkoj vodi, jer je i ona ugrožena klimatskim promjenama te će postati problem budućnosti svih zemalja, pa onda i Hrvatske. I tu se ne smijemo zavaravati jer koliko smo god sada bogati pitkom vodom, to nije nepresušan izvor i moramo ga sačuvati za buduće generacije.

Mnogi ljudi misle da kao pojedinci ne mogu puno učiniti. Koliko je zato važno osvijestiti da svaki čovjek nekim svojim svakodnevnim, možda i malim korakom ili postupkom koji radi loše ili dobro, doprinosi ukupnom ugrožavanju ili pak očuvanju i poboljšanju svačijih života, uključujući i svoj?

Upravo to što ste sad rekli jedini je mogući izlaz iz klimatske krize, što je novi pojam koji se počeo koristiti. Zaista svi moramo postati svjesni da smo važni. I da svojim ponašanjem možemo učiniti nešto loše, ali isto tako ako to ne ponavljamo, možemo učiniti nešto dobro. Ako svi osvijestimo svoj utjecaj na okoliš, odlučimo aktivno se brinuti o njemu, biti štedljivi što se tiče energije, ponašati se ekološki svjesno i savjesno, to je jedini način kako možemo opstati. Nažalost, nema čarobnog štapića niti jednostavnog rješenja.

Čini mi se kao da ljudi očekuju da će neka vlada ili vlade donijeti odluke koje će razriješiti probleme klime. Neće. Tu je najprije potrebno globalno djelovanje jer su klimatske promjene globalni problem i ne može se očekivati da će jedna zemlja sama za sebe taj problem riješiti. Moramo računati na to da će svatko od nas morati sudjelovati u tome. Jer kad se određene odluke i propisi donesu, mi ih kao građani, svatko od nas, mora poštovati i provoditi. Zato je važno da se i kroz obrazovni sustav, od najmanjih nogu, potiče i razvija svijest o našem utjecaju na okoliš i obavezi da se o njemu brinemo. Pogotovo bismo si mi odrasli trebali postaviti pitanje – čega smo se spremni odreći za klimatsku budućnost svoje djece. To je važno jer moramo promijeniti način života i odreći se određenog komfora i izobilja za koje smatramo da nam bespogovorno pripadaju. To je jedini način kako možemo izbjeći velike posljedice.

Da ne bi bilo onih koji bi mogli reći kako im nešto nije bilo jasno, možete li onda biti posve precizni i reći – čega se to moramo odreći da bismo se spasili, odnosno izbjegli najgore moguće klimatske scenarije?

Prvo bih rekla da moramo promijeniti način života i razmišljanja. Vrlo često se ponašamo kao da nam određene blagodati pripadaju same po sebi. Ali to nije tako. Trebamo prestati biti bahati i razmaženi i moramo osvijestiti učinke naših postupaka. To možda zvuči grubo, ali ne trebamo očekivati i misliti da je normalno imati jagode u prosincu, ako one kod nas zriju u svibnju. Moramo se ponašati tako da smanjimo naš učinak na prirodu putem stakleničkih plinova, moramo štedljivo koristiti energiju, smanjiti promet... Naravno da to podrazumijeva određenu organizaciju i ulaganja, ali trebamo se prilagoditi novim uvjetima. Na primjer, vožnju biciklima i javni prijevoz treba učiniti dostupnijima, praktičnijima i jeftinijima.

Jako je važno djeci svojim primjerom pokazati da nam je stalo i da brinemo o okolišu i tako ih odgojiti kao ljude koji poštuju i brinu se o prirodi. Kako god, ljudi moraju prestati biti sebični. I shvatiti da se moramo odricati našeg lagodnog života ili barem onoga što nam se čini kao lagodan život. Moramo se promijeniti naprosto zato što mi to želimo, a ne zato što nam je to netko nametnuo. Jer ako ćemo čekati da nam se to nametne propisima, regulama i zakonima, tada će to u nama stvoriti otpor. Znači, to treba činiti jedino odgojem i obrazovanjem mladih ljudi uz poruku - ja se ekološki prihvatljivo ponašam zato što ja to želim i zato što želim iza sebe ostaviti nešto dobro za svoju djecu i unuke.

Spomenuli ste koliko je važno da djeluju vlade, odnosno politika. No imamo primjere bivšeg predsjednika Amerike, ali i predsjednika Brazila, koji ne vjeruju u klimatske promjene. Usto, neku večer sam slušala kako jedan Libijac koji je pomagao u spašavanju ljudi nakon što su Libiju pogodile katastrofalne poplave, govoreći čemu je sve svjedočio, na kraju ipak kaže: "No, što se tu može, sve je to Božja volja". Kada sve to čujete i vidite, kako se onda osjećate vi kao znanstvenica? Imate li osjećaj da ste vi i vaši kolege koji se stručno i znanstveno bavite pitanjem klime i njenih posljedica - malo zapostavljeni, kao da vas se dovoljno ne sluša, ne uvažava i ozbiljno ne shvaća?

Nažalost, klimatskih skeptika je bilo i bit će ih uvijek. Ljudi vole vjerovati u teorije zavjere. Znam da postoji pomisao da to što nam se događa s klimom nije istina, da znanstvenici lažiraju podatke i govore nešto što nije točno, ali opet ističem - treba biti uporan i uporno ponavljati istinu. Mi znanstvenici govorimo istinu. Na žalost svih nas, već se desetljećima pokazuje da je ta istina - istina. Da je tako kako govorimo. I zato je važna ta obrazovno-odgojna komponenta. Kad držim razna predavanja onda, kao ilustraciju, znam prikazati fotografije i intervjue koje sam davala u medijima tijekom proteklih godina jer se ovom temom dosta dugo bavim. I onda se vidi da su naslovi tih tekstova manje-više isti, da je ono što govorim svih ovih godina manje-više isto, a mijenjaju se samo moje godine i frizura. Ipak, vjerujem da je sve to ostavilo traga.

Vjerujem da su naši ljudi, tu u Hrvatskoj, ipak postali svjesni, da sve više ljudi mari za okoliš i da se sve više ljudi želi ponašati tako da ostave što manji ekološki otisak. Znači, ono što mi znanstvenici radimo ipak ostavlja određeni trag. Moto PMF-a je "mijenjamo društvo znanjem", a upravo to i činimo. I ustrajni smo u tome usprkos činjenici što je to spor proces. Ponekad može biti frustrirajuće jer nam se čini da ponavljamo jedno te isto, ali mi nemamo što drugo osim ponavljati tu istinu i ona će se onda negdje "primiti". Posijat ćemo nešto dobro. Zato i dalje uporno ponavljam svoje, odgovaram na pitanja, odazivam se na pozive školama da učenicima i nastavnicima održim predavanja. Uvijek im pokušavam predočiti ono čime se bavim i prenijeti im znanje koje sam stekla svih ovih godina koliko se bavim klimatološkim temama.

I kako djeca reagiraju na tim predavanjima?

Evo, bila sam u jednoj zagrebačkoj osnovnoj školi koja potiče ekološku svjesnost i održivost. I govorila sam o urbanim toplinskim otocima, o tome kako se promijenila zagrebačka klima te da će nam biti još toplije, što može biti opasno za sve nas, pogotovo za ljude koji su bolesni. Jedna 13-godišnja djevojčica me upitala: "I što mi onda možemo učiniti?" Na to mi je njeno pitanje zapravo bilo jako teško odgovoriti jer kako jednom djetetu, koje je na početku svog školovanja i odabira svog životnog puta, reći što bi ona i njeni vršnjaci trebali napraviti kako bi popravili ono što smo mi odrasli zabrljali unazad sto i više godina?!

Ona se jadna osjetila krivom. 

Da, i to je tema o kojoj također treba razgovarati. Mi danas mladim ljudima ostavljamo jednu vrlo neurednu Zemlju po puno pitanja, a očekujemo da oni to popravljaju. Oni moraju biti jako snažni, obrazovani i ekološki svjesni da bi se uhvatili s tim u koštac. Na njima je veliki psihološki pritisak pa se javlja tzv. "klimatska tjeskoba" jer kada oni gledaju što se sve sad događa i kada slušaju predviđanja što nas čeka, zabrinuti su za svoju budućnost. I zabrinuti su s pravom. A oni su ti koji će u toj budućnosti živjeti i istovremeno će se trebati boriti i naći načine kako u tim uvjetima preživjeti. Znači, mladim ljudima ostavljamo jako težak zadatak. I zato je na nama koji smo iskusniji i koji smo do sada skupili nešto znanja učiniti sve što možemo da ih bolje pripremimo za budućnost.

Za to što se događa velikim dijelom kriv je sam čovjek. Kao što biste vi rekli - zabrljali smo. Može li se onda reći da nam priroda na neki način uzvraća udarac i poručuje - malo ste se previše zaigrali, osilili, razbahatili, umislili da ste svemoćni, a sad ću vam ja pokazati kako stvari zapravo stoje?

Da, na neki način nam priroda uzvraća udarac. Iako to zvuči kao da ona to radi promišljeno, ali u ovom klimatskom sustavu koje se ponaša u skladu s fizikalnim zakonima, to je bilo i očekivano. Zbog svih promjena koje smo uzrokovali - a ne radi se samo o promjenama u zraku, već i u svim komponentama klimatskog sustava, onda je bilo i za očekivati da će se dogoditi određene promjene. Jer naša je klima i nastala upravo zato što imamo takav raspored kopna, oceana, leda na Antarktici i Arktiku, sunčevog zračenja... Upravo su zato i nastali određeni klimatski uvjeti na Zemlji. A kad smo puno toga promijenili u tom sustavu, sasvim je očekivano da sustav na to i reagira. Nažalost, te se promjene nama ne sviđaju i ne odgovaraju nam. Nismo prilagođeni na ovakve vjetrove, kiše, vrućine... Recimo, kanalizacijski sustav Zagreba prije je bio građen tako da može prihvatiti oborinske i otpadne vode u ondašnjim uvjetima. Za ondašnji broj stanovnika i ondašnji režim oborine. Sada ništa od toga više nije isto. Također, moramo se zapitati i što će biti ako se promijeni jačina vjetra. Ako tu dođe do naglih i jakih udara vjetra, hoće li naše konstrukcije to izdržati ili neće? To je nešto s čim ćemo se morati suočiti i čemu ćemo se morati prilagoditi. Odnosno, morat ćemo učiniti određene promjene da bismo mogli nastaviti živjeti sigurno.

Jedan svjetski marketinški stručnjak poručio je da znanstvenici, klimatolozi, trebaju osmisliti novu poruku, odnosno naziv "globalno zatopljenje" zamijeniti drugim. On kaže da riječi "globalno" i "zatopljenje" imaju pozitivne asocijacije i kada bi ih znanstvenici zamijenili sintagmom "karcinom atmosfere" cijela bi priča dobila drukčiji ton jer riječ "atmosfera" ima znanstvene asocijacije, a "karcinom" negativne, a svi znaju da je karcinom teška i kronična bolest koju treba zaustaviti. "Globalno zatopljenje treba promatrati kao smrtonosnu bolest koja, ne učinimo li ništa, neće ubiti nas, nego, još gore, našu djecu i unučad. Fenomen globalnog zatopljenja, odnosno klimatske promjene, treba dobiti prijeteći ton, notu tragičnoga i katastrofičnoga", smatra on. Što vi kažete na to?

Možda u tome ima nešto, ali osobno nisam sklona zastrašivanju ljudi. Ljude treba bolje informirati i obrazovati kako bi mogli razumjeti što se događa. Što se tiče termina "globalno zatopljenje", treba znati da se ne zagrijava cijela Zemlja jednoliko. Postoje područja koja pokazuju čak i negativan trend, odnosno, hlade se. Znači, nisu te promjene svugdje jednako izražene. Ipak, ono što bi trebalo istaknuti jest da kada dođe do određene promjene na jednom dijelu Zemlje, onda iako je taj dio udaljen od nas to također može imati takve posljedice da ih i mi osjetimo. Primjerice, topljenje arktičkog leda ponekad nam se može činiti kao da je za nas nevažno. To što neki polarni medvjedi tamo više neće imati gdje biti i neće preživjeti, možda nam se, da budem ironična, čini malom žrtvom u odnosu na naše vlastite, jako vrijedne živote. Ali kada se topi arktički led, taj poremećaj u klimatskom sustavu izaziva promjene koje se reflektiraju i puno dalje od Arktika. Naime, led je svijetla površina koja reflektira sunčevo zračenje. Ako se led otopi, onda tlo ili ocean koji se nalaze ispod njega apsorbiraju sunčevo zračenje, dodatno se zagrijavaju pa se arktičko područje zagrijava duplo brže nego umjerene Zemljine širine.

Zbog toga se narušava razlika u temperaturi između pola i umjerenih širina pa se mijenjaju atmosferska strujanja, može oslabiti polarni stratosferski vrtlog te tijekom zime ponekad imamo prelijevanje hladnog arktičkog zraka dublje prema umjerenim širinama pa se javljaju polarne zime. Takav zrak može u određenoj mjeri mogu doći do našeg područja. Dakle, zimi se mogu dogoditi prodori polarnog zraka s izrazito niskim temperaturama. S druge strane, ljeti se može dogoditi da topljenje arktičkog leda izazove određene obrasce atmosferskog strujanja koji pogoduju razvoju toplinskih valova. Ne smijemo se zavaravati da promjene koje se odvijaju daleko nemaju utjecaja na nas. Stoga ta usporedba s "karcinomom" ima smisla jer određeni poremećaj čiji je izvor jako daleko, ipak može doprijeti do našeg područja, izazvati vremenske neprilike i naštetiti nam. Zato nas trebaju zabrinjavati ne samo lokalne promjene, već i one koje se događaju u udaljenim područjima Zemlje.

POVEZANI ČLANCI:

VIDEO: Goran iz Stubice napravio drveni zrakoplov koji izgleda kao igračka iz djetinjstva naših djedova i baka: 'Bez nacrta, direktno iz glave'

 

Komentara 1

CA
cavecanem
22:03 27.09.2023.

Sto kažu na to u Kini, Indiji, Pakistanu?

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije