Jasminska revolucija u Tunisu počela je 17. prosinca samospaljivanjem 26-godišnjeg Mohammeda Buazizisa u gradu Sidi Bouzidu u znak prosvjeda zbog nezaposlenosti, korupcije i sličnih nevolja autokratskog režima. Bar se tako smatralo do sada. Novinarka Der Spiegela Ulrike Putz pronašla je obitelj pokojnog mladića, koja inzistira na tome da je bila riječ o nesretnom slučaju. Za Der Spiegel brat mrtvog mladića izjavio je čak da pokojnik jest bio maturirao, ali nije studirao, kao što se znalo pisati. Njegova sestra tvrdi da mladić nije mogao otrpjeti uvredu što ga je jedna žena pljusnula. Činjenica je da je Buazizi potom otišao do benzinske crpke, polio se benzinom i počeo skakati, vikati i psovati, a u jednom je trenutku odnekud izbila i iskra. Mladić je inače svoju obitelj prehranjivao prodajom voća, zarađujući između tri i pet eura dnevno.
Nije se moglo spriječiti
Obitelj tvrdi da su svi njeni članovi apolitični, no moguće je, doduše, i da obitelj pokušava baciti drugačije svjetlo na to da bi njihov član počinio samoubojstvo, jedan od najvećih grijeha u islamu. Ipak, lavina u zemlji, koja je bila zrela za ustanak, zakotrljala se. Nije pomoglo ni to što je, ponukan prosvjedima koji su počeli 11 dana nakon spaljivanja, predsjednik Zine el-Abidine Ben Ali osobno posjetio obitelj, dok je Buazizi još bio živ u komi, i darovao joj 10.000 eura. Diljem Tunisa uslijedilo je nekoliko samospaljivanja koja nisu bila plod nesretnog slučaja, a potom i masovni prosvjedi te brutalni odgovor snaga sigurnosti predsjednika koji je svrgnut 14. siječnja, nakon 23 godine vladavine.
Više od 100 žrtava
Al-Jazeera javlja da je oko 1000 Tunižana, koje je u "karavanu slobode" okupio opći sindikat tuniskih radnika, jučer stiglo u glavni grad Tunis, prethodno hodočasteći u Sidi Bouzidu, grad od 40.000 stanovnika u kojem je sve počelo i u kojem je u prosvjedima ubijeno 20-ak građana. Njima su se u Tunisu pridružile još tisuće drugih, uključujući i studente, odvjetnike, pa čak i policajce koji i za sebe traže bolje uvjete života. Iako je svrgnuti predsjednik pobjegao iz zemlje, prosvjednici sada traže da odstupi i premijer prijelazne vlade Mohamed Ghannouchi. On je već ranije istupio iz vladajućeg Ustavnog demokratskog zbora, a u subotu je obećao da će se povući iz politike čim se provedu izbori, no zbog toga jer je bio blizak saveznik Ben Aliju, građani su krajnje nestrpljivi. Službeni broj ubijenih u prosvjedima u prosincu i siječnju je 78. UN međutim smatra da je ubijenih bilo više od 100. U Tunisu je inače 14 % nezaposlenih, ispod granice siromaštva živi 3,8 % građana, a rast je BDP-a od 2009. oko 0,3 %.
Ah! Ma razlozi za izbjanje ovakvih uvjetno rečeno revolucija, ne moraju biti identični s iskrom koja zapali sve! Činjenica je da se nezadovoljstvo taloži do kritične mase i kad plane plane na bilo kakvu iskru!