Novinski fotoreporteri posljednji su poslenici i marnici ozbiljnoga novinarstva u Hrvatskoj. Fotografiraju, kao što su uvijek to radili, a naš svijet na njihovim slikama izgleda upravo onako kakav taj svijet i jest. Samo još oni, novinski fotografi, ostvaruju možda i najvažniju funkciju novinarstva, općenito: kada smo u vlastitim životima beznadno izgubljeni, kada zahirimo i zastranimo sa svojim osjećajima i afektima, pa nam je zemlja ravna ploča, cjepivo otrov, a Židovi su nam izdali Krista, dovoljno je da otvorimo novine, ili one u Hrvatskoj sve malobrojnije, istinski informativne portale, pogledamo njihove fotografije, i vratimo se u stanje relativne ljudske normalnosti i civilizacijske ravnoteže.
Na ovoj slici ništa nije lažno, ni izmišljeno. Ništa dodano, retuširano, popravljeno. Ona nije djelo umjetne inteligencije, niti to ikada može postati. Osim što se nalazi na krajnjoj margini slike, vatrogasac sa šmrkom je malen, jedva da je veći od blaženikova i vrhovnikova poprsja, a neznatan je sasvim u odnosu na požar. Ono u što fotoreporter gleda, i zbog čega on podiže kameru, riječi su na plakatu. I njihov značenjski suodnos s vatrom koja se širi, i samo što ih nije progutala.
