Ministar obrane Ivan Anušić kao 17-godišnjak posramio je 1991. mnoge odrasle jer umjesto da sjedi u srednjoškolskoj klupi ili da "heroj" pokuša postati trčeći za loptom, uzeo je oružje u ruke i branio svoju domovinu. On i njegovi bližnji znaju je li to bila mladost-ludost ili rana zrelost, kao i koje su posljedice takvog odrastanja. Neka su djeca postali ratnici silom prilika. I naš zakon prepoznaje da neki rano odrastaju, pa je iznimno omogućeno sklapanje braka prije 18., ako sud utvrdi da je ta osoba mentalno i tjelesno zrela za brak i da je to za njenu dobrobit. U toj dobi nisu svi isti. Joško Gvardiol je u 17. postao senior, kao tinejdžer ponio je i hrvatski dres..., Lamine Yamal u 15. zaigrao je za Barcelonu. I Anušić je kao tinejdžer-ratnik barem u europskim okvirima izuzetak i ne može biti kriterij. Nije normalno da tinejdžeri, koliko god bili zreli i sposobni, brane odrasle. Vojni poziv nekom 17-godišnjaku može možda i obitelji biti "cool", a nekome je šok, jer je probijena psihološka i pravna granica nastupa stjecanja građanske punopravnosti. Do 18. nemaju pravo glasa, nisu poslovno sposobni, osim iznimno, ali čim je nešto bitno, nužna je suglasnost roditelja.
Može i mora biti ne samo kriterij nego i uzor! Sva sreća da još imamo takvih ljudi