Katolici u Hrvatskoj ovih su dana pozelenjeli. Ne od zeleno osvijetljenih fasada povodom blagdana sv. Patrika (na stranu sad to što se tome irskom zaštitniku kod nas daje više prostora nego zaštitniku Hrvatske sv. Josipu, koji je malo veća biblijska “faca” od njega), nego od muke kada su im se u žestokim obračunima oko ratifikacije Istanbulske konvencije počeli u javnosti počeli izvlačiti crkveni autoriteti, koji bi tobože bili zagovornici rodne ideologije, koju na suptilan način promiče i zakonski kani etablirati očito sporna konvencija.
Zašto je za Crkvu sporna rodna ideologija? Treba je sagledati iz biblijskog konteksta, kao što to čini jedan od vodećih teologa prof. dr. Ante Vučković u predgovoru knjige “Rodna revolucija”, objašnjavajući kako početak Biblije opisuje odnos Boga i stvorenja tj. Boga koji je moćan, koji stvara sve svojom riječju te oblikuje ljudsko tijelo od zemaljskoga praha i udahnjuje mu svoj dah. “Čovjek je, temeljna je poruka biblijskog izvještaja o stvaranju, stvoren na sliku Božju. To znači da je sposoban za riječ, odnose i ljubav. Ili kako su to oci govorili: čovjek ima razum, volju i pamćenje u kojima se zrcali njegova sličnost s Bogom. Rodna ideologija ovo preokreće naglavačke. Ne počinje od onoga što je čovjeku dano: tijelo, spol, vrijeme, jezik, nadarenosti i sposobnosti. Ona počinje rastakanjem shvaćanja čovjeka kao stvorenoga, rastvaranjem njegovih temeljnih odnosa kako bi nakon toga konstruirala drugo biće koje neće biti određeno ničim, ali će biti pred obvezom da sebe i svoj identitet sam odabere i izgradi”, kaže on, dodajući da se rodna ideologija zanosi idejom novoga stvaranja čovjeka koji će biti slobodniji, posve odriješen od Stvoritelja i određen samo svojim izborima, pa će, prema tome, trebati također ponovno urediti društvene odnose, što bi se “trebalo dogoditi na temelju drukčijega shvaćanja moći i rodne ravnopravnosti, pri čemu se rod razlikuje od spola i odnosi se na društvene uloge nametnute pojedincima”. “Iza stereotipa, rodnih neravnopravnosti i tradicionalnih društvenih odnosa kriju se, zastupa rodna ideologija, nepravde koje treba ispraviti i uskladiti ih s novom slikom čovjeka koji oblikuje samoga sebe”, napisao je Vučković ne znajući dok je to pisao da koje će sve razmjere dobiti nepravda, tj. da će korifeji rodne ideologije bez srama u svoja kola upregnuti čak i crkvene autoritete, poput onih nama dragih, kao što je kardinal Franjo Kuharić ili svijetu, poput pape Franje, a koji ni milimetra ne odstupaju od crkvenog nauka, koji je Vučković tako dobro sažeo.
Dakako, u svijetu manipulacija sve je moguće, ali dokle dalje, ako su potrošeni jedan kardinal i jedan papa? Možda je sada na redu Isus Krist, čiji se inicijali “IK” podudaraju s onima Istanbulske konvencije, pa njezini zagovornici i iz toga za se iščitaju sudbonosnu simboliku. Premda je najbolje, ako ih doista zanima što Crkva misli, otvoriti Bibliju. Sve je već na prvim stranicama, kako piše fra Ante Vučković.
Pogledajte i prosvjed za ratifikaciju Istanbulske konvencije:
"Istanbulska Diktatura" je udarac na suverenost drzavopravnog poredka, a "Rodna Ideologija" dogmatsko iskljucivanje znanosti i razuma!