Objavivši u Obzoru kolumnu prepunu hvale za genijalnu predstavu “Crvena voda”, ušao sam prošle subote u splitski HNK kao da sam oslobodio Split od fašista. A onda mi prijatelj, a prijatelji za to i služe, reče: “Napravio si veliku grešku, pjesmu na kraju predstave ne pjeva Luky, nego Saša Antić”. Nema boljeg lijeka protiv nadimanja ega od pogreške zbog koje ispadneš budala. Ispričavam se, dakle, najprije Saši Antiću i Luki Barbiću kojima sam uspio zamijeniti prezimena, a onda i Draganu Lukiću Lukyju i još jednom Saši, jer sam prvog pohvalio za ono što je u predstavi radio drugi.