Nedaleko od estonske prijestolnice Tallinna nalazi se Rummu, malo mjesto koje danas privlači brojne izletnike, plivače i zaljubljenike u pustolovni turizam. Njegov je zaštitni znak jezero iznimno čiste, tirkizne vode, okruženo bijelim vapnenačkim stijenama. Ipak, prizor koji na prvi pogled podsjeća na idilično ljetovalište krije ostatke jednog od najmračnijih razdoblja estonske povijesti. Prostor koji danas prekriva voda nekoć je bio veliki kamenolom vapnenca, uz koji se nalazio zatvorski kompleks Murru. Za vrijeme sovjetske vlasti taj je kompleks funkcionirao kao radni logor u kojem su zatvorenici bili izloženi teškom fizičkom radu, oskudici i izrazito lošim životnim uvjetima.
Među zatočenicima nisu bili samo počinitelji kaznenih djela nego i politički neistomišljenici te protivnici tadašnjeg režima. Sovjetske su ih vlasti slale u Murru, gdje su svakodnevno radili u kamenolomu, često bez odgovarajuće opreme, dovoljno hrane i osnovnih potrepština. Kompleks je podignut krajem tridesetih godina prošlog stoljeća kao radni logor, a poslije je prenamijenjen u zatvor. Posebno je zloglasan postao tijekom Hladnoga rata, kada je prisilni rad bio jedan od načina kažnjavanja osoba koje su vlasti smatrale politički nepodobnima.
Zatvorska svakodnevica bila je obilježena iscrpljujućim poslovima, strogim nadzorom i gotovo potpunim izostankom dostojnih uvjeta za život. Zatočenici su radili u kamenolomu, dok su njihovi obroci bili skromni, a smještajni prostori zapušteni i neprikladni za dulji boravak. Kako bi se u kamenolomu moglo nesmetano vaditi vapnenac, podzemna voda morala se neprestano ispumpavati. Sustav crpki i kanala održavao je dno kamenoloma suhim, a dio prikupljene vode koristio se i za opskrbu okolnih naselja. Velika promjena uslijedila je nakon obnove estonske neovisnosti. Iskopavanje kamena postupno je smanjivano, a crpke su naposljetku ugašene. Bez sustava koji je godinama zadržavao podzemnu vodu, napušteni se prostor počeo ubrzano puniti.
Voda je s vremenom prekrila velik dio kamenoloma, ali i pojedine zatvorske zgrade, radne pogone, strojeve i druge dijelove nekadašnjeg kompleksa. Tako je nastalo veliko umjetno jezero koje je potpuno promijenilo izgled cijeloga područja. Kamenolom je službeno prestao raditi 2013. godine. Današnji krajolik teško je povezati s patnjom koja se ondje desetljećima odvijala. Bistra voda, svijetle stijene i mirna okolica stvaraju gotovo nestvaran prizor, dok se samo nekoliko metara ispod površine nalaze ostaci zidova, hodnika, zatvorskih prostorija i industrijske opreme.
Rummu je zbog toga postao snažan podsjetnik na razdoblje sovjetske okupacije Estonije. Istodobno pokazuje koliko brzo priroda može preobraziti napušten prostor. Metalne konstrukcije i zatvorske rešetke postupno prekriva hrđa, a nekadašnje ćelije i radni prostori sve dublje tonu u podvodni krajolik. Jezero danas posjećuju kupači, kajakaši i ljubitelji prirode, no posebno je zanimljivo roniocima. Ispod površine mogu istraživati potopljene objekte, dijelove zatvorskih spavaonica, ostatke postrojenja i velike strojeve koji su nekada služili za vađenje i obradu vapnenca, piše Nova.rs.
Za ulazak na područje kamenoloma posjetitelji trebaju izdvojiti pet eura. Oni koji žele razgledati sačuvani dio zatvora, koji nije završio pod vodom, mogu se pridružiti vođenom obilasku uz dodatnu naknadu od deset eura. Tijekom takvih obilazaka vodiči govore o funkcioniranju kompleksa i prenose svjedočanstva nekadašnjih zatvorenika. Posjetitelji tako, uz razgledavanje neobičnog krajolika, dobivaju uvid u jedno od najtežih i najpotresnijih poglavlja sovjetske povijesti na području Estonije.
Otvori KEKS Pay
