U Hrvatskoj se u 2016. godini razvelo 7036 parova, a 5000 djece sudjelovalo je u tim razvodima.
Više od 1500 djece svake godine ne viđa jednog roditelja ili ga viđa mnogo manje od sudske odluke, a u pravilu je riječ o očevima, priopćila je Hrvatska udruga za ravnopravno roditeljstvo.
Ususret blagdanima, brojni su očevi zbog toga odlučili podijeliti svoje iskustvo viđanja djece nakon razvoda.
– Imam dva sina predškolske dobi te, prema mišljenju CZSS i pravomoćnoj presudi, suda za zimske praznike djeca borave 5 dana s ocem, a 5 dana s majkom. Prvo ne znam po kojem kalendaru zimski praznici traju 10 dana. Prežalosno je da se napiše 5 dana s ocem, 5 dana s majkom jer, čitajući, ispada nekakva jednakost. A u praksi djeca žive s majkom te praznici traju od 15 do 20 dana, pa mi nije jasno gdje je tu jednakost. Majka ne brani susrete prema sudskoj presudi, ali isto tako ne dopušta ni minutu dulje izvan sudski propisanih termina. Nema nikakve fleksibilnosti ni prilagođavanja i potrebama djece. Žalosno je da otac u biti uvijek ovisi o tome koliko je majka djece normalna, jer su u nje panj i škare. U mom slučaju, prema onome što očevi dobivaju, ja imam dobra viđanja. Svugdje se viče da dijete ima pravo na oba roditelja. Ja to nigdje ne vidim da se primjenjuje osim u slučajevima kada se majka ne drži kruto rasporeda već je fleksibilna i dogovara se s djecom i ocem – kaže otac Tino Skorić iz Splita.
Otac Elvis Ella Ovono iz Zagreba, inače rođen u afričkom Gabonu, već treći Božić neće vidjeti svoje dijete.
– Ni ovoga Božića moje dijete neće biti sa mnom. Moja mala princeza neće ni ovoga Božića vidjeti svoga bracu. Ona je tako mala, a već sada zna da Djedica Božićnjak ne postoji. Jer kako bi mogao postojati kada joj jedinu želju ne može ispuniti? Da vidi bracu barem još jednom. Sada već treći Božić zaredom uopće je neću vidjeti! Prije bih došao i vidio dijete na pola sata i vrata bi mi se zalupila ili bi me ucjenama majka djeteta pustila kada bi Božić već prošao, nekoliko dana kasnije, opet samo na nekoliko minuta. A putovao sam uvijek iz Zagreba u Vodice, tamo noćio u apartmanu i čekao bus za nazad. Darove bih ostavio pred vratima. Najgore je što mu je nakon Nove godine i rođendan, 8. siječnja. A imam pravo na svaki vikend i pola svih praznika. Nismo vidjeli dijete od svibnja ove godine, a prije toga dvije godine ništa osim telefona. Od svibnja mi ga ne da ni na telefon. Centar u Šibeniku prijavljen je svima mogućima, bivša supruga policiji, nitko ništa. Pravobranitelji donijeli rješenja o diskriminaciji, Centar i Ministarstvo ne reagiraju. Čak i Saborski odbor za obitelj im je pisao. Nikada na Božić dijete nije bilo samo sa mnom. Samo katkada na ulici na 30 minuta. Osam godina muke i tuge – kaže on.
Damir Galović iz Velike Gorice kaže pak kako pet godina ne sudjeluje u odgoju svoje djece.
– Pet godina ne sudjelujem u odgoju i životu djece zbog bivše supruge i Centra za socijalnu skrb koji provodi sustavnu diskriminaciju i kaznena djela. Uredno plaćam alimentaciju, a o djeci ne znam debelo ništa dok se sve ostale odgovorne institucije loptaju dopisima – rekao je Damir Galović.
– Svog sina Giulia neću vidjeti ni za Novu godinu ni za Božić ni za bilo kakve blagdane. I tako već 3 godine 4 mjeseca i 12 dana. Iskreno rečeno, ne znam više kako Giulio izgleda. Ima 11 godina, a zadnji put sam ga vidio kada je imao 8 godina. Od njegove pete godine vidio sam ga 8 puta, ukupno 30 dana – kaže pak otac Siniša Đurđević iz Zagreba.
– Sukladno presudi, dijete bi trebalo i moralo biti kod mene za Božić. Međutim, petu sam godinu pod ovrhom za već plaćenu alimentaciju. Izmjenom i dopunom OvrZ-a, od kolovoza mi ostaje 1400 kn/mj. S tim iznosom, iako imam teoretsko pravo otići po dijete, ne mogu putovati tih 1000 km. Jer su mi troškovi za povratni put veći od tog iznosa. Od 1400 kuna, ne mogu djetetu kupiti - ništa. Ni jelku, kamoli poklone. Kakvi kolači, pečenka, francuska salata ili mlinci... Jedva sam se snašao za drva... Ako sam dobro shvatio, mama će za Božić raditi. On će biti sam u Puli i igrati video-igrice. Ja sam u Slavoniji. Toliko o našem božićnom ugođaju – ispričao je Krešimir iz Oprisavaca.
Berislav Sekulić iz Slavonskog Broda malo je optimističniji što se tiče viđanja djece za blagdane.
– Prema rasporedu viđanja, naš je sin za Božić kod majke, s tim da jedan dan božićnih blagdana trebao bi doći k ocu u vremenu od 10 do 18 sati, kada ga ja trebam dovesti i odvesti. Put je u jednome smjeru oko 40 kilometara. Na novogodišnje blagdane naš sin, prema rasporedu viđanja za vikende, trebao bi biti kod oca. Tijekom novogodišnjih školskih praznika trebao biti bi kod oca tjedan dana. Iskreno se nadam da ćemo biti zajedno barem dio navedenog vremena jer nam se cijelo vrijeme onemogućavaju susreti i viđanja nasilnim ponašanjem prilikom preuzimanja. Sada je nešto bolje jer je prisutan nadzor – kaže on.
Nema mjesta za oceve u naprednom tolerantnom svijetu. Otac je biblijski pojam i kao takvog ga treba zatrti. Moze proci samo majka feministica i roditelj 1 i roditelj 2.