Poznati irski futurolog i ekonomski analitičar David McWilliams gostovao je u Zagrebu na konferenciji Bug Future Show gdje je održao svoje duhovito, ali i pronicljivo predavanje o trenutačnom stanju u svijetu, ekonomskim prilikama i neprilikama, a davao je i nekoliko savjeta Hrvatskoj kojoj je predviđao da bi poput Portugala mogla biti nova uspješna europska priča dok neke druge europske zemlje pa i sile stagniraju. McWilliams je prije gotovo 10 godina imao također vrlo zapaženo zanimljivo predavanje na Bug Future Show kada je Hrvatskoj tek svježe nakon ulaska u Europsku uniju sugerirao da ne ulazi u eurozonu. Sada je pak govorio o aktualnim političkim i ekonomskim situacijama u Americi, Europi, Bliskom istoku... A i opet je ponovio da je Hrvatska prerano ušla u eurozonu.
- Izraelci su u zadnjih malo više od godinu dana promijenili Bliski istok. Oni su sad gazde tamo i mislim da su zapravo male šanse da ćemo tamo izbiti novi rat, jer sada svi se boje Izraela. Europe ide udesno. Svijet je danas razlomljen, dislociran i nepredvidljiv. Teško je znati kako točno analizirati današnji svijet. Da sam britanski, američki ili njemački ekonomist, došao bih ovdje u Hrvatsku pokušati analizirati ovaj svijet koristeći tablice i matematiku... Ali, ja sam irski ekonomist i dolazim naoružan tek s nekoliko stihova... - poručio je McWilliams s pozornice u Mozaik event centru u Zagrebu.
Potom je citirao slavnog irskog pjesnika Williama Butlera Yeatsa i njegovu pjesmu "The Second Coming". - Prije 102 godine u Dublinu Yeats je pokušavao razumjeti svijet. Tada je taman bio završio 1. svjetski rat, raspala se Austro-ugarska, to je početak prve Jugoslavije, također, nestanak Otomanskog carstva, nestanak Njemačkog carstva, u Americi u dobili struju, električna vozila, Einstein je taman osvojio Nobelovu nagradu i bili smo na početku nuklearnog doba.
- Tada su analitičari pisali da nakon tog velikog rata, više neće biti ratova. No, pjesnik je pisao drugačije - da neće biti dobro, da se u oluji raspadaju stvari, da prijete opasni ljudi, da vlada anarhija na ulicama i da će biti krvi na ulicama, ako najbolji među nama ne istupe. Samo godinu poslije tih Yeatsovih stihova, Mussolini je preuzeo vlast u Italiji, Hitler je izvodio puč u Münchenu, a Staljin grabio vlast u Rusiji. Takvi ljudi poput Yeatsa razmišljali su nekonvencionalno, a takva promišljanja kroz naše školske sustave ne nagrađujemo - ponovio je McWilliams svoju čestu kritiku na obrazovne sustave koji se po njemu nedovoljno mijenjaju.
On kaže kako se ekonomisti drže nekih ustaljenih regula, kažu da je čovjek racionalno i proračunato biće i da smo djelomično roboti u donošenju odluka, ali jesmo li baš takvi? "Ne bih to rekao pa ljudi su bezgranično iracionalni, toliko podložni utjecajima pa samo pogledajte reklame. Nismo mi znanstveni, nego nemamo pojma što hoćemo. Kupujemo jer kupuju i drugi, i jako smo podložni utjecajima i što drugi pričaju, pa onda tračamo o tome. Zapravo, trač je najnerazumljiviji dio ekonomije. Recimo kada u Dalmaciji stranci iz sjeverne Europe kupe kuću, onda se i Nijemci zamisle i zaključe da bi valjalo u tom mjestu kupiti kuću. Onda tamo cijene kuće toliko poskupe da vam treba budžet omanje afričke zemlje. Pa onda onaj prvi počne kukat kako je kuća loša i da se raspada, to čuje i Nijemac pa se tržište uzdrma i padnu cijene. To je ciklus biznisa. A mi cijelo vrijeme dešifriramo gdje se nalazimo, u kojem dijelu tog ciklusa", poručuje McWilliams.
On tvrdi da svijet funkcionira u ekonomskim superciklusima i da se upravo nalazimo na kraju jednog masovnog superciklusa te da ćemo uskoro ući u novi superciklus koji može potrajati sljedećih 30-40 godina.
- Prošli superciklus počeo je otprilike u vrijeme rušenja Berlinskog zida. To je doba "Pax Americana", došli su Amerikanci i dominirali svjetskim institucijama i svjetskom trgovinom. Smanjili su utjecaj vlade, otvorili globalizaciju, oslobodili kretanje kapitala, kretanje roba i ljudi. Moja zemlja Irska dobro je prošla u tih zadnjih 40 godina. Bili smo siromašni, a postali smo bogati. Taj superciklus koji smo upravo prošli je bio veliki ciklus globalizacije, kamata... Kapital je išao gdje god je htio, ali to je sada gotovo. Zato je svijet sada čudan jer prelazimo iz jednog superciklusa u drugi. Ovaj novi ciklus je nacionalizam, protekcionizam. Vlade postaju veće i restriktivnije, a ne manje. Europljani traže od svojih vlada da ih zaštite. Ljudi će manje putovati, a kapital će manje prelaziti granice. Pogledajte danas političare, svaki koji je danas uspješan taj govori ne imigraciji i zagovara kontrolu kretanja kapitala, kontrolu kretanja populacija. Poslušajte opet Yeatsa, on kaže da se stvari raspadaju, da se nevini utapaju, da najboljim ljudima nedostaje odvažnosti. A o čemu on to govori? On kaže da kada najgori ljudi vode igru, da se tada loše stvari događaju. Ako želite malo bolje razumjeti budućnost, manje slušajte ekonomiste, a više slušajte pjesnike poput Yeatsa.
Irski stručnjak McWilliams je poznat i po tome da je davno u Hrvatskoj kupio i kuću i ovdje je čest gost. - U Hrvatsku dolazim zadnjih 20 godina i kao neki usputni promatrač, mislim da mnogi Hrvati ne vide masovnu priliku koju imate. Prije 40 godina Irska je bila vrlo siromašna, rekao bih čak siromašnija od Jugoslavije u 70-ima ili 80-ima, ili tu negdje. A u zadnjih 40 godina Irska je 2-3 stvari učinila ispravno i to joj je enormno pomoglo da od siromašne zemlje postala bogata. Nije dobar znak ako hrvatski studenti rade u irskim kuhinjama. To je OK samo kratkoročno da odrade neki ljetni posao, ali dugoročno nije dobro za Hrvatsku. Uvijek sam mislio sam uvijek da Hrvatska ima toliko toga za ponuditi - geografski, intelektualno... Imate i mogućnost pod okriljem EU promijenite svoj sustav poreza kako biste postali privlačniji stranom kapitalu da dođe u Hrvatsku. Hrvatska je jedna od onih zemalja koje po meni još trebaju izrealizirati svoj potencijal, ali taj potencijal je jasan. Jasno, nije dobra ideja gubiti 40.000 mladih ljudi svake godine. To se mora zaustaviti, i drago mi je čuti da je vaša Vlada donijela porezne olakšice za povratnike. To je super potez - rezonira McWilliams, a pitali su ga i čega se u Irskoj boje.
- Čega se mi u Irskoj brinemo? Pa da budem iskren, često pričam s ljudima iz irske vlade, i brinemo se da bi ljudi poput Hrvata mogli iskočiti i potkopati nas. Jer Irska je postala preskupa, plaće su jako visoke. Također, naša bliskost s Amerikom po kulturi i povijesti u Trumpovom svijetu znači puno manje. Kad bi Hrvatska iskopirala i poduzela ono što je i Irska, mogli biste profitirati.
Dočekalo ga je i pitanje o umjetnoj inteligenciji. - Umjetna inteligencija me, kao ni bilo koja druga tehnološka inovacija, nikad nije brinula. Uvijek sam vjerovao da su ljudi najuspješnija stvorenja na svijetu jer su najbolji u rješavanju problema. I to radimo kolektivno, fantastični smo u rješavanju problema. AI je samo sljedeći iskorak u tom rješavanju problema. Učinit će većinu nas još učinkovitijima. Sve što nas čini inteligentnijima i daje nam više informacija je pozitivno za čovjeka. Na AI pomalo gledam kao na izum tiskarskog stroja. To je tada promijenilo svijet, ali je izazvalo i masovne religijske sukobe jer je Luther bio najbolji influencer, on je bio bog Twittera 16. stoljeća. Bio je genije kratkih poruka, najznačajniji utjecajnik tog vremena. Rezultat toga je protestantizam, što je opet promijenilo svijet. Tehnologija nas čini boljima, ali nas i mijenja na način na koji nismo znali da će doći.
- Što se Trumpa tiče, mislim da njega nije briga. Ili ćete prihvatiti da je Trump generacijski predsjednik koji će promijeniti Ameriku poput Franklin D. Roosevelta. Neki ljudi koje poznajem misle da je Trump komična verzija Roosevelta. Ali, zaboravite sad komični dio, on je definitivno predsjednik koji želi prilično promijeniti Ameriku. Druga grupa ljudi, pak, misli da je Trump cirkusant i da samo improvizira i da će se ispuhati za dvije godine i da je samo pitanje možemo li osigurati da ne učiniti ništa preludo. Ja sam bliže mišljenju da stvarno misli promijeniti Ameriku poput Roosevelta, i da će time posljedično promijeniti i svijet. Opozicija će mu biti Kina, pa čak i Europa. Ako nametne carine Europi, potjerat će nas bliže Kini pa se nadam da ima i neke mudre savjetnike, iako se to tako ne čini...
Irac je u Zagrebu dobio i cijeli set pitanja o Europskoj uniji i europskoj ekonomiji i monetarnoj polici. - Zadivljujuće je da je ta Njemačka koja je toliko dugo bila ekonomski jaka, sada toliko slaba i da postaje još slabija. Oni koji poznaju Nijemce, kažu da nisu fleksibilan narod, kao recimo Amerikanci koji mogu lako odustati od nečega i ići dalje. Mislim da će iskočiti neke druge perjanice Europe. Recimo Portugal koji može postati ekonomski div Europe. Imaju puno stvari koje im idu u korist. Hrvatska bi trebala gledati primjer Portugal, vi ste u središtu Europe, a ne na istoku Europe. Mi u Irskoj smo daleko od svega, a ne vi. Europska unija ima problem starenja, znate kako je kada muškarci u srednjoj dobi krenu sa zdravstvenim problemima, ili radije odu spavati nego izlaziti navečer. Što si stariji, to se stvari više usporavaju. I onda je tu ta polemična dilema želi li Europa povećati svoju produktivnost koristeći imigraciju? Mislim da većina Europljana stvarno to ne želi. Sve više se ljudi protive prebrzom mijenjanju strukture populacije. Ekonomija Europske unije će se postupno smanjivati, to je naša budućnost, i to je isto OK.
- Neke zemlje će iskočiti, sigurno Portugal i Španjolska. Irska će malo osiromašiti, a Velika Britanija je u nekom ludom razdoblju, ne znam što se njima dogodilo, kao da imaju neku čudnu bolest, ali nama Ircima je to zabavno pratiti. Što se monetarne ekspanzije tiče, mislim da je puč Marija Draghija 2011. spasio Europu, da je Nijemac tada bio šef Europske središnje banke sve bi se raspalo - zaključio je McWilliams.
itekako je dobro da rade u kuhinji. ni jedan od tih studenata i sa završenim fakultetom, nije odabrao neki tehnički studij, svi ti perači posuđa su završili ekonomske, medijske, filozofske, politološke, studije. ni jedan nije završio nešto proizvodno, praktično, već nešto što ovisi o političarima, hoće li im naći neku uhljebničko mjesto ili ne. neproduktivna zanimanja mi stipendiramo kao i prava, razvojna, proizvodna. to treba riješiti, država nek plaća ono što joj treba i u broju kolko joj treba, sve ostalo nek si plati samo. mi imamo 15-ak sveučilišta. a imamo kvalitetne znanstvenike za jedva jedno.