Sve što treba znati o postupku opoziva premijera jest da se u dubokoj sjeni tog lažnog vatrometa istovremeno događa bratski deal oko Ustavnog suda. U istom danu ujedinjena oporba glasat će za opoziv Plenkovića, ali će jednom rukom iznad, a drugom ispod stola lijevi dio oporbe pružiti ruku i za deal s Plenkovićem oko izbora deset ustavnih sudaca, što bratski što sestrinski – fifty-fifty, pola meni, pola tebi.
Je li to pravi cilj glasanja o povjerenju? Da se ispod dimne zavjese simuliranog topovskog udara sakrije nastavak “business as usual”? Je li to podjela političkog plijena? Ili ipak samo logično održanje statusa quo, kakvo se zbiva i u mnogo starijim demokracijama? Iako su se mjesecima upinjali dokazati da će ovaj put baš sve drugačije, nema dvojbe da je partija sretna što je i dalje u poziciji uvjetovati tko će dobiti zeleno svjetlo za Usud, a tko ne.
Nakon tako flagrantnog kršenja Ustava slučajni je trebao po kratkom postupku biti izbačen sa Pantovčaka i kažnjen, no naše najveće zlo su mediji, razni levi novinari, anlitičari koji rade za tog štetočinu