Već godinama mala obiteljska trgovina u Hrvatskoj ne bori se samo s rastom troškova, manjkom radne snage i konkurencijom velikih trgovačkih lanaca nego i s – državnim ograničenjima. Najnovija rasprava o mogućnosti rada nedjeljom ponovno je otvorila pitanje koliko država smije ulaziti u poslovne odluke onih koji vlastitim radom pokušavaju opstati na tržištu. Posebno nakon što je ministar gospodarstva Ante Šušnjar odbacio ideju da se obiteljskim obrtima omogući neograničen rad nedjeljom, pozivajući se na vjerske razloge i "prelijevanje prihoda" na ostale dane u tjednu. Takav stav izazvao je oštre reakcije poduzetničkih udruga, koje upozoravaju da se iza zaštite radnika zapravo skriva model koji dugoročno ide na ruku velikim sustavima, dok mali obrti gube fleksibilnost i prihode – osobito u turističkim i sezonskim razdobljima. Direktor regionalnog ureda HUP-a u Osijeku Ivan Sarić ističe da je svaka zabrana loš signal gospodarstvu.
– Mi u HUP-u smo protiv bilo kakvih zabrana. Tko želi raditi, neka radi i nedjeljom. Hrvatska mora pokazati da je otvorena zemlja u kojoj se rad ne sputava, nego potiče – poručuje Sarić, podsjećajući da su se poduzetnici i kupci već prilagodili postojećim pravilima jer su morali, a ne zato što su ona dobra. Sarić naglašava da država mora poslati jasnu poruku: – Ako ljudi žele raditi i ako se mogu organizirati, država ih u tome ne bi smjela ometati. Nije na državi da odlučuje kada netko smije raditi, nego da osigura poštene i jednake uvjete za sve – kaže, dodajući kako bi, ako se već daje mogućnost rada, ona trebala vrijediti za sve, a ne selektivno.
Nadu malim obrtnicima donio je nacrt izmjena Zakona o obrtu, koji je krajem siječnja bio upućen u javno savjetovanje. U dokumentu se predlaže uvođenje instituta obiteljskog obrta, koji bi bio izuzet od ograničenja radnog vremena i zabrane rada nedjeljom. Obrtnici su u tome vidjeli priliku za opstanak jer je upravo nedjelja dan s najvećim prometom za pekarnice, mini trgovine, mesnice i suvenirnice. U praksi, ističu poduzetnici, riječ je o poslovima gdje svaki izgubljeni radni dan znači izravan gubitak prihoda koji se ne može nadoknaditi. Ministrovo odbijanje takve mogućnosti, uz obrazloženje da je Hrvatska "dominantno katolička zemlja" u kojoj nedjelja služi svetkovanju, dodatno je razljutilo poduzetnike, koji smatraju da se vjerski argumenti ne bi smjeli koristiti kao temelj za ekonomske odluke.
U udruzi Glas poduzetnika odbacuju tezu o "prelijevanju prihoda" na druge dane. Smatraju da se time relativizira stvarna šteta jer se poduzetnicima oduzima mogućnost rasta, dok se tržišna utakmica dodatno naginje u korist velikih igrača. Predsjednik HGK – Županijske komore Slavonski Brod Ivan Ćosić smatra da zabrane ne donose stvarnu korist. – Ideju da se malim obiteljskim dućanima ponovno omogući rad nedjeljom smatram pozitivnom. Mali obrti mogu se organizirati i poštovati sve zakonske odredbe, a ne vidim da izričita zabrana rada donosi ikakav doprinos. Za velike sustave to je jedno pitanje, ali za male pekare, obiteljske trgovine i obrte rad nedjeljom često znači razliku između opstanka i zatvaranja. Za razvoj gospodarstva potreban je rad, a oni koji žele i mogu raditi više, trebali bi imati priliku i zaraditi više – ističe Ćosić.
Iz Ministarstva gospodarstva jučer su pojasnili još jednu odluku koja je izazvala negodovanje. U reakciji na različite medijske napise vezane uz najavu izmjena i dopuna Zakona o trgovini naveli suda država ne zabranjuje prodaju alkohola iza 20 sati, već gradovi i općine sami odlučuju o noćnoj prodaji. "Država ne zabranjuje prodaju alkohola. Predloženim izmjenama ne uvodi se nacionalna zabrana niti jedinstveno ograničenje za sve, već se gradovima i općinama daje mogućnost da sami urede pitanje večernje i noćne prodaje alkohola. Ta mogućnost predstavlja ovlast, a ne obvezu", ističe se u priopćenju Ministarstva.
Otvori KEKS Pay
ZAbrana rada nedjeljom je največa manipulacija vjerom koja postoji u RH.Pa nisu svi vjernici, pa nisu svi iste vjere, zašto bi vjerniku smetalo što nevjernik radi? Ako netko radi, pa nije to kriminal, nije to protiv ikoga, to je za ljude, to je opće i osobno dobro?Ćemu to braniti u zemlji koja ima ovako mala primanja i vidoke troškove života? To samo mogu biti neki pozadinski dilovi sa crkvom ali to nema veze niti sa humanošću niti sa ekonomijom.