U objavi koja je u jednom danu skupila preko stotinu komentara, korisnici Reddita priznali su trenutke kad su “pukli” i reagirali pretjerano. Rasprava je brzo prerasla u širu priču o kulturi prigovaranja, radu u uslužnim djelatnostima te granici između borbe za svoja prava i iživljavanja nad drugima. Objava naslovljena “Priznajte da ste nekad bili Karen i podijelite situaciju” pojavila se 23. veljače, a dio priča imao je komični ton. Istaknula se situacija u kojoj je korisnica, mamurna i iznervirana, nazvala policiju da pita treba li dozvola čovjeku koji je “danima” megafonom nudio spasenje ispred zgrade. Policajac joj je, prema opisu, mrtav-hladan odgovorio: “Evo šaljem kolegu da vas spasi.” Epilog je bio pragmatičan, propovjednik je navodno uklonjen u roku od 15 minuta, a publika u komentarima slavila je rijetku, “wholesome” interakciju s policijom.
Druga priča, koja je otvorila najviše rasprave o granicama prigovaranja, odnosi se na blagajnu u trgovini. Komentatorica opisuje da je, nakon višeminutnog čekanja, poslana na drugu blagajnu jer se zatvara, da bi potom vidjela kako ista blagajna nastavlja raditi i prima nove kupce. Vratila se, ostavila stvari na traci, otišla na informativni pult i tražila poslovođu te se požalila i usmeno i pismeno. Jedni su je podržali uz argument da se nepravda normalizira kad se prešuti, dok su drugi podsjećali na iscrpljenost radnika i pritisak “odozgo”, uključujući komentar studenta koji tvrdi da ih se ponekad tjera da zatvore blagajne “makar i bila puna traka”.
"Čekala sam na blagajni nekoliko minuta, ispred mene je bilo još dvoje kupaca i blagajnica mi je rekla da odem na drugu blagajnu, da ona zatvara blagajnu, valjda vidjela mladi ušminkani curetak pa mislila može tako, ne znam. Ok, maknula sam se iako sam se osjećala kao govno jer sam već čekala neko vrijeme i svugdje je bila ogromna gužva i ok otišla ja na drugu blagajnu, nakon nekih pet minuta pogledam i vidim da ta blagajna radi i dalje i da je primila neku dvojicu mladih muškaraca koji su bili skupa. Izašla sam iz reda, otišla do nje i pitala ju zašto i dalje radi i prima nove kupce ako je mene odbila i rekla mi da se prebacim na drugu blagajnu, gledala me kao da sam joj ne znam što rekla. Ostavila sam stvari na njenoj traci, otišla direkt do info pulta i zatražila da se pozove poslovođa ili vođa smjene i usmeno i pismeno se požalila. Ne znam koji bog je ušao u mene taj dan, jednostavno sam se osjećala kao govno i izvukla je iz mene Karen pro max. Ne mogu reći da nešto žalim pretjerano ali nisam to ja", opisala je korisnica.
Treća linija rasprave bila je “digitalna Karen” verzija: mailovi, prigovori i regulatorne prijave. Jedna korisnica se opisala kao osoba koja “stalno šalje mailove kad joj netko stane na žulj”, navodeći okršaje s telekomima i poštom, čak i situaciju u kojoj su je iz pošte zvali na mobitel i ispričavali se. Odmah se otvorilo pitanje učinkovitosti i smisla takvog pristupa: dio komentatora smatra da naporni korisnici završavaju “za kraj dana”, dok su drugi podsjetili da u nekim sektorima postoje jasne procedure i regulatorni okvir pa prigovor nije nužno hir, nego mehanizam zaštite korisnika.
U raspravi se često pojavljivalo preokretanje optužbe: “to nije Karen, to je normalno.” Tako je prijava komunalnom redaru vozača koji se svakodnevno parkirao na nogostup, blokirajući prolaz kolicima, dobila gotovo jednoglasnu podršku. Slično je prošao i komentar o prigovaranju taksistima koji tipkaju poruke u vožnji: većina je to vidjela kao opravdanu reakciju na rizično ponašanje, a ne kao sitničavost.
Zanimljivo, nekoliko priča pokazuje kako “Karen energija” nastane iz nemoći, a ne iz osjećaja nadmoći. Primjer je saga o dostavi namještaja u uskim obalnim ulicama: dostavljač je htio ostaviti paket “na ulazu u ulicu”, a kupac je inzistirao na dostavi do adrese jer je usluga plaćena. Nakon više poziva paket je prebačen u manji kombi i isporučen, ali korisnica iskreno priznaje da je dan završio loše, počela je kiša i strpljenje je puklo.
Najviše samokritike izazvale su priče u kojima se pokazalo da je reakcija bila prenagla, a krivnja pogrešno usmjerena. Jedna korisnica opisala je kako je na drive-in prozoru fast fooda vikala da su je “pokradeni” za porciju, a onda su zajedno otvorili vrećicu i narudžba je bila na dnu. Slično je i s ljutitim mailom zbog “dostave sutra”, poslanim prije nego što je pošiljatelj shvatio da je nedjelja. Takvi komentari dobili su podršku upravo zato što uključuju priznanje pogreške i osjećaj srama, umjesto opravdavanja.
*Stavovi izraženi u komentarima korisnika Reddita ni u kojem slučaju ne odražavanju stavove redakcije Večernji.hr niti predstavljaju većinsko mišljenje
Otvori KEKS Pay
