Kad sam prije dva i kusur desetljeća snimao reportažu u rafineriji Sisak, stao sam pred kameru i rekao: Vjerovali ili ne, ali sretni ste što kamera ne prenosi mirise, jer - stvarno smrdi! Naravno, nisam time otkrio Ameriku, bilo je to već opće znanje, ali o kojem se baš i nije pretjerano govorilo na državnoj dalekovidnici, a na mojoj televizijici, samo sam stvorio probleme poslodavcu, kojem je Ina bila važan oglašivač. "On je rekao da smrdi!", sa zgražanjem je govorila tadašnja PR-ovka Ine.
Danas kad se javljam ispred rafinerije Rijeka, mogu slobodno reći - stvarno smrdi. Iako u nosnicama nema ništa osim mirisa mora. Želite prije dobru ili lošu vijest? Loša vijest glasi: Usred najveće energetske krize još od kad smo se vozili na par-nepar i na bonove, zatvara se jedina preostala hrvatska rafinerija, ona u Rijeci. A dobra vijest: Zatvara se na (najmanje) pet mjeseci, zbog modernizacije koju smo čekali desetljećima.
Hm, bolje sad nego po ljetu... Problem je zapravo u prethodnim vladama koje nisu od INA, tj. MOLa tražile ispunjenje ugovora gdje je postojala obaveza modernizacije i ulaganja... Milanović je imao tu sreću kada je vladao da su cijene energenata bile stabilne i niske, mogao je tada napraviti čudo, no naravno ništa od toga... Kasnije se mogao napraviti remont u Covidu, no tada nije bilo novaca jer se zabranio rad, a cijena nafte je dosezala negativne vrijednosti. Zeleni su i tada harali Europom... Tako da ovo ide u stilu bolje ikad nego nikad, kao i većina toga u politici...