Naslovnica Vijesti

Hoće li Hrvatska izgubiti svoj nacionalni i kulturni identitet?

Time što ćemo postati građani Unije nećemo se odreći svog identiteta, već ćemo na veći ili manji način osjećati pripadnost jednom novom europskom identitetu koji možemo shvatiti kao sekundarni identitet
28. rujna 2012. u 00:01 3 komentara 521 prikaza
dubrovnik
Foto: pixsell

Ujedinjeni u različitosti – moto je i jedna od osnovnih ideja Europske unije. Ulaskom u Europsku uniju  Hrvatska neće izgubiti svoj nacionalni i kulturni identitet niti će se odreći svog jezika i svojih običaja. Naprotiv, Hrvatska će ulaskom Uniju obogatiti svojom kulturom, običajima te donijeti jezik koji će postati 24. službeni jezik Unije.

S druge strane, Hrvatska će svom identitetu dodati jedan novi, a to je europski identitet na koji ćemo se polako privikavati. Time što ćemo postati građani Unije nećemo se odreći svog identiteta koji zapravo i ostaje naš primarni identitet, već ćemo na veći ili manji način osjećati pripadnost jednom novom identitetu koji možemo shvatiti kao supraidentitet ili kao sekundarni identitet koji pod motom "Ujedinjeni u različitosti" zapravo spaja sve one nacionalne i kulturne identitete, jezike i običaje koji su već dio velike europske obitelji kojoj ćemo se i mi uskoro pridružiti.

Naš novi europski identitet neće zamijeniti naš hrvatski identitet. Zapravo, mnogi su mišljenja da se ta dva identiteta i ne mogu natjecati jedan s drugim jer europski identitet za nas nema tako dugu povijest, tako duboke korijene, emotivni značaj i osjećaj emotivne povezanosti, stoljetnu tradiciju, kulturu i običaje koje možemo pripisati nacionalnom identitetu. Europski identitet zapravo je zasnovan na potpuno drugačijoj osnovi koja ujedinjavanjem različitosti, usvajanjem zajedničkih simbola, himne, zastave i sl. gradi novi multinacionalni, multijezični i multikulturni identitet zasnovan na građanskim pravima, a koji u isto vrijeme objedinjava identitet pripadnosti europskoj obitelji. Da bismo ga percipirali bližim, potrebna nam je emocionalna povezanost s istim, osjećaj pripadnosti i želja da sve ono što taj identitet u sebi nosi prihvatimo. 

U želji da još više potencira tu kulturnu raznolikost Europska unija usvojila je europski Dnevni red za kulturu (Agenda for culture) kako bi promovirala kulturnu raznolikost i dijalog između zemalja članica Unije, kulturu kao katalizator kreativnosti i inovacija, te kulturu kao dio međunarodnih odnosa. U tom smislu EU izdvaja znatna sredstva za kulturno povezivanje u sklopu programa prekogranične suradnje, projekte iz područja kulture koji povezuju zemlje Unije, ali i Uniju s udaljenim prekooceanskim zemljama poput Brazila, Južnoafričke Republike i Kine, projekte koji potiču na interkulturni dijalog, projekt europskih gradova kulture te europskog nasljeđa uz koji je povezana i 2010. uvedena nagrada European Heritage Label koju će dobiti gradovi koji na najbolji način predstavljaju europsku integraciju, ideje i njenu povijest. Pored spomenutih, EU financira projekte vezane za multilingvizam, komunikaciju te europsku digitalnu knjižnicu, muzej i arhivu pod nazivom Europeana i na taj način čuva i njeguje sve svoje jezike, ali i dijalekte. Dapače, EU financira i provodi programe očuvanja jezika kojima prijeti izumiranje.

Na planu očuvanja jezične raznolikosti EU radi puno, kako bi ne samo sve službene dokumente preveo na 23 (uskoro 24) službena jezika Unije i kako bi ih time učinio dostupnim i razumljivim svim svojim građanima nego i kako bi svih 60 autohtonih jezika ostalo u upotrebi, kako ne bi pali u zaborav. Stoga je i strah od gubitka jezika zapravo neutemeljen. Upravo suprotno. Europska komisija u suradnji s vladama zemalja članica Unije, Europskim parlamentom i socijalnim partnerima nastoji osigurati priliku građanima Unije da pored svog materinjeg jezika nauče još dva jezika i da time postanu zapošljiviji unutar Unije.

Strah od gubitka nacionalnog i kulturnog identiteta, jezika i običaja možda ne bi bio ni predmet razgovora da u ovom trenutku ne stojimo pred vratima Unije koja raznim načinima pokušava spasiti posrnule ekonomije zemalja članica i u isto se vrijeme nastoji izboriti s globalnom ekonomskom recesijom i padom ekonomija svojih država članica. S tim u vezi je opravdano i pitanje koje svatko od nas postavlja pitajući se “koje su to koristi koje ću ja kao individua imati i koje su to koristi koje će moja zemlja imati od ulaska u Uniju”. Upravo odgovor na ovo pitanje u velikoj mjeri utječe na osjećaj pripadnosti, a time i na osjećaj identiteta jer se zapravo Europska unija primarno ne percipira kao prijetnja nacionalnom identitetu. Prema istraživanjima javnog mnijenja (Ipsos Puls 2011.), Unija se zapravo primarno više percipira s aspekta specifičnih ekonomskih troškova i koristi koje Unija od svojih članica traži, odnosno koje im daje. Prema istraživanjima, pitanje nacionalnog i kulturnog identiteta, očuvanja jezika i običaja nisu u prvom planu jer ima više drugih (ekonomskih) faktora u slučaju EU koji utječu na stvaranje osjećaja pripadnosti.

Hrvatska će ulaskom u Uniju službenim jezicima Unije pridodati svoj hrvatski kao 24. jezik, bogatu kulturu, tradiciju i nasljeđe te između ostalog i 6 građevina koje se nalaze na UNESCO-ovoj listi svjetske kulturne baštine. Time će Unija biti bogatija za još jednu novu dimenziju, a mi ćemo postati dio jedne nacionalno-kulturno-jezično i običajno raznovrsne i raznolike sredine postajući zajedno s drugim državama članicama ujedinjeni u različitosti.

Biznis akademija
PROMO
Besplatne video edukacije o digitalnom poslovanju
  • Somelier:

    EU identitet bla,bla,bla, bla Možeš biti članica EU bez promjene identiteta jer tu promjenu do sada nije učinila niti jedna članica. Svi su oni itekako zadržali svoje identitete. Da ne spominjem Njemačku, Francusku i tako redom. Možda novinar ima pravo ... prikaži još!vo pa bi se to moglo dogoditi jedino Hrvatskoj pošto se naši crveni političari ježe nacionalne države i za njih nije važno "s koje si strane granice" kako je jednom izjavio Stipe Mesić. A ipak nebojte se ostati će mo Hrvatska i Hrvati jer uz ovakovu ponižavajuču politiku nas ionako nitko neće.

  • Avatar ovdje Maks
    ovdje Maks:

    Cijeli novinarski text je kopija iz 1917-18e,kad smo ulazili u kraljevinu srba hrvata i slovenaca.Kao da ga je pisao neki pusickin rodjak.