S početkom 20. stoljeća desetine su hercegovačkih momaka već otputovale u Ameriku, a stotine su opčinjeno snatrile o odlasku. Nestrpljivi, puni snage, htjeli su poduzeti nešto sa svojim životima, zgrabiti priliku kakvu njihovi očevi i djedovi nikada nisu imali. Zavladala je prava pomama, toliko raširena da su i fratri u svojim prodikama s oltara počeli na nju ukazivati. Kako će se ispostaviti, uzalud. Četrnaestorici momaka iz Dragićine pridružila su se desetorica iz Mamića, među njima i neke Ćorluke, te po četvorica iz Borajne, Ružića i Gruda. Među njima i Mate Šimić, jedan od sedmero djece u obitelji Andrije i Biluše, koji je poželio preko Velike bare dosanjati svoj “američki san”. Nažalost, taj je san trajao kratko i njegov neuspjeli pokušaj bit će svojevrsni zaglavni kamen niza kasnijih obiteljskih nesreća, koji će se slomiti preko leđa njegove kćeri Matije.
Hercegovka Matija Šimić u tri rata izgubila je oca, supruga, sina i unuka
Priča o djevojci iz Dragićine istodobno je i kronika 20. stoljeća ovih prostora
Komentara 2
Nije to samo Matijino stoljeće rata,to je stoljeće rata sviju nas. Svih Zadra,Alpeza,Leka,Vukoja,Čolaka,Udovičiča.Nema obitelji koja nije dala nekog u onom ili ovom ratu za Hrvatsku.I opet bi. Župa danas ima 1100 duša a ispred crkve je spomenik s uklesanih 188 imena poginulih u Domovinskom i drugom svjetskom ratu.Kao i bista pok.generala Blage Zadre koji se 1954. preselio u Vukovar s obitelji.Robi je poslije pada Vukovara došao na rodnu grudu i poginuo u obrani Kupresa 10. travnja 1992.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
Nije to povijest ovih prostora nego Hrvata