Naslovnica Vijesti Hrvatska

Nepodnošljiva lakoća izricanja gluposti (u povodu izjava Jurčevića i Markovine)

Samozadovoljavajućim i tendencioznim simplificiranjem složenih povijesnih događaja i Jurčević i Markovina u konačnici oduzimaju legitimitet suvremenoj hrvatskoj državi
17. kolovoza 2016. u 13:23 51 komentara 12807 prikaza
Jakovina Jurčević Miškulin
Foto: Duško Jaramaz/Pixsell
Pogledajte galeriju 1/4

Tik iza ponoći, šefovi odjela Udbe (sic!) okupili su se u dvorištu vile u Nazorovoj ulici. Da nas ne objese o prve svjetiljke, mi ćemo ih preduhitriti, i to na način da zapravo ostanemo vladati, samo sada iz sjene, a neka ove budale misle da su nas se riješili. Sutradan su sve utanačili s prvim susjedom, Franjom Tuđmanom: HDZ će biti alat našeg ostanka na vlasti. Vlasnik vile je Josip Manolić.

Ili, ovako.

Nekoliko nacionalista u komunističkim redovima, tik iza ponoći, okupilo se u dvorištu vile u Nazorovoj ulici. Da nas ne objese o prve svjetiljke, mi ćemo ih preduhitriti, i to na način da zapravo ostanemo vladati, samo sada iz sjene, a neka ove budale misle da su nas se riješili. Sutradan su sve utanačili s prvim susjedom Franjom Tuđmanom: HDZ će biti alat našeg ostanka na vlasti. Vlasnik vile je Josip Manolić.”

Da sam sklon maniji konspiracije, da mi je pisanje fikcije profesionalno zanimanje i da sam gladan pažnje javnosti, naravno da bih primijenio model velikog Talijana iz “Praškog groblja” i navedenim modelima objasnio političke promjene u Hrvatskoj i Jugoslaviji potkraj 1980-ih.

Problem nastaje kada nepostojeću konspiraciju kao objašnjenje etabliraju profesionalni povjesničari, kao što su to učinili dr. sc. Josip Jurčević i dr. sc. Dragan Markovina u istupu u Večernjem listu, 13. kolovoza 2016.

Mrtvo hladno, iako ne s istih pozicija, oni javnosti kažu da je Hrvatska zapravo namještaljka: “Meni se čini realno da je nacionalističko krilo Saveza komunista Hrvatske idejno osmislilo HDZ i na neki način provelo odcjepljivanje Hrvatske od Jugoslavije”, kaže Markovina. Dok Jurčević konstatira: “Tako je Udba (sic!) za glavnu ulogu u svojoj igri ili predstavi demokracije izabrala Franju Tuđmana te ga dobro opkolila svojim pouzdanim likovima poput Manolića, Mesića, Boljkovca.” Dakle, sve čemu smo svjedočili, ali baš sve, nije ništa drugo negoli farsa, trik, dimna zavjesa, prijevara! Zapanjuje da je novinar Ćurić iznio daleko točnija tumačenja.

Šokantna je činjenica da dvojica povjesničara za ovako ozbiljne tvrdnje ne iznose ni jedan relevantan dokaz, pa ni interpretaciju dostupnih dokumenata, kojim bi ih potvrdili.

Zašto je režim Franji Tuđmanu u veljači 1987. vratio putovnicu, dopuštajući mu putovanje u inozemstvo? Zato, cijenjeni kolege, jer nije bila 1945. ili 1948. pa se protivnik režima nije mogao jednostavno ustrijeliti, zato jer je Tuđman bio relativno bezopasan disident kojeg je bolje bilo pustiti da održi nekoliko predavanja u inozemstvu nego zatvoriti, a valjalo je dobiti i nešto kredita sa Zapada, zato što je uobičajena pojava u povijesti podcjenjivanje protivnika, zato što je....

Zašto je Franjo Tuđman nakon proljeća 1990. odlučio u vrhu aparata represije zadržati ljude poput Josipa Perkovića? Zato što su u Hrvatskoj jedino pripadnici nomenklature raspolagali potrebnim upravljačkim i organizacijskim vještinama, o kojima je ovisio opstanak režima nakon proljeća 1990. Zato jer je u proljeće 1990. zaključio: “Bolje da su s nama nego protiv nas.” Zato što su mu bili potrebni. Kako reče fenomenalni Christoph Waltz u “Nemilosrdnim gadovima”: “Ja sam prokleto dobar detektiv.” Perković nije bio baš tako dobar, ali drugih Tuđman nije imao. Jurčević, sad u finalnom stadiju konspiracijske groznice, kaže da je “Udba”, nakon proljeća 1990. čvrsto u sedlu, postala “ključni moderator svih važnijih događaja”. Da, zasigurno je “Udba” dovela UNPROFOR u Hrvatsku, stajala iza Ive Sanadera ili uvela Hrvatsku u NATO ili EU. Yeah right.

Destruktivni utjecaj tvrdnji Jurčevića i Markovine spada u opću opasnost prvog reda: akademski stručnjaci unose paranoju u izmučeno društvo čime ga čine strahovito psihološki opterećenim. Osim toga, zbog ovakvih izjava historiografija u Hrvatskoj percipirana je kao petparački romani Dana Browna. Neka se onda time i bave, jer plaćeni su da rade bolje. Najvažnije od svega, obojica samozadovoljavajućim i tendencioznim simplificiranjem složenih povijesnih događaja u konačnici oduzimaju legitimitet suvremenoj hrvatskoj državi. Jer, ako je u temelju Hrvatske laž i prijevara, kako oni kažu, a ne opća želja Hrvata da budu dio demokratskog svijeta i veličanstvena borba protiv barbarske agresije s Istoka, onda je logično dovesti u pitanje njezino postojanje. Kako brak, tako i država: ni jedno ne može opstati na laži. Markovina to čini jer se konspiracija idealno uklapa u njegovo tumačenje 1990-ih: sve je to bio krvavi vampirski pir nacionalističkih fanatika koji su se drznuli uništiti jugoslavenski samoupravni raj i njegov – naravno! – uzorni multietnički ideal (znate ono: bratstvo i jedinstvo, tko nas, bre, zavadi i slične gluposti). Jurčević je, pak, za pretpostaviti je zbog nerealiziranih političkih ambicija, otišao u drugu krajnost pa u svemu vidi konspiraciju. Obojica su vlastiti ego i intelektualnu lijenost pretpostavili ozbiljnom radu u arhivima. Lakše je ovako, daleko lakše.

  • Avatar guten_tag
    guten_tag:

    Najgore od svega je da hrvatsku povijesnu borbu za samostalnost i neovisnu državu tumači sin jugo oficira dresirani i uzgojeni povjesničar rođen 1981. Da krepaš od smijeha. Tko su mu bili učitelji?

  • Avatar George Bailey
    George Bailey:

    Autor nije u krivu...ali nije ni Jurčević (Jakovina nije vrijedan spomena). UDBA nije bila svemoćna sila ali je djelovala tada i djeluje i danas u životu RH.

  • Rizlman:

    Perkovič je u svom intervjuu Vjesniku kojeg je dao u pero novinarki Aleksi Crnjaković 1998. godine, dakle dok je Tuđman bio živ jasno rekao da je Tuđmana upoznao 1990. godine, nakon što je postao predsjednik. Prema tome, on mu nikako ... prikaži još! nije mogao dati putovnicu 1987. godine. Istina je da je Tuđman osuđen 1981. godne zbog intervjua kojeg je skupa s Vladom Gotovcem dao švedskoj televiziji 1977. godine na 3 godine zatvora i 5 godina zabrane političkog djelovanja. Putovnica mu je oduzeta dok mu ne istekne zabrana političkog djelovanja. Zabrana je istekla 1986. godine, a Tuđmanu je putovnica vraćena tek 1987. Dakle, namjerno su ga zavlačili godinu dana duže nego što supo zakonu imali pravo. Također, Manolić je nakon 1971. godine bio politički disident i takav je dočekao 1989. godine i osnivanje HDZ-a. Ono što razni "povjesničari" prešućuju je da Manolić nije pravio nikakve probleme sve do listopada 1992. godine odnosno prikazivanja filma o ubojstvu Bruna Bušića na HTV-u. A što se tiče Jurčevića i Markovine, to su jako loši intelektualci i nikakvi povjesničari, a o takvima je jedan vrsni povjesničar, prof. dr. Ivo Lučič neki dan za Večernji list napisao jedan sjajan tekst u kojem je Markovinu svrstao u jednu u Jurčevića u drugu skupinu onih (iako to u tom tekstu nije učinio eksplicite) koji destabiliziraju Hrvatsku, jer Hrvatski ništa ne destabilizira kao ovakve laži bez ikakvog utemeljenja u činjenicama.