Donald Trump vodi jednu od najnepredvidljivijih geopolitičkih igara posljednjih godina – rat protiv Irana, koji se istodobno odvija na bojištu i iza zatvorenih vrata. Njegovi potezi posljednjih dana djeluju kao spoj sile, političkog teatra i hladne kalkulacije: ultimatum, prijetnje pa iznenadni zaokret prema "konstruktivnim razgovorima". Dok projektili i dronovi i dalje razmjenjuju vatru iznad Bliskog istoka, paralelno se odvija tiha diplomatska ofenziva u kojoj posrednici, tajni kanali i neslužbeni pregovarači pokušavaju spriječiti daljnju eskalaciju. U središtu krize nije samo pitanje rata i mira nego i povjerenja, jer Teheran sve više vjeruje da Washington pregovore koristi kao taktiku, a ne kao iskrenu ponudu za dogovor.
SAD je formalno u ratu, ali Trumpovi potezi ostavljaju dojam kaotične strategije. U samo nekoliko dana poruke su se dramatično mijenjale, od tvrdnje da je rat "u zaostatku", preko ultimatuma Iranu da ponovno otvori Hormuški tjesnac ili će uslijediti novi napadi, do naglog ublažavanja retorike i govora o "konstruktivnim razgovorima". Unatoč tome, rat ne jenjava. Američki i izraelski zračni napadi na ciljeve u Iranu nastavljaju se, a Teheran uzvraća raketama i dronovima prema američkim snagama i njihovim saveznicima u regiji. Hormuški tjesnac ostaje djelomično blokiran, što dodatno destabilizira globalna tržišta. S druge strane, Iran otvoreno izražava nepovjerenje prema Trumpu, tvrdeći da je Washington već prije koristio pregovore kao paravan za vojne udare. Zato sada pristupa dijalogu oprezno, spreman razgovarati, ali uz stalnu prijetnju odgovora. U tom kontekstu dolazi do ključnog obrata: Trump zaustavlja ultimatum Iranu, što upućuje na složene i tajne pregovore. Prema američkim i britanskim medijima, komunikacija se odvija neizravno, preko posrednika, a navodno je već izrađen nacrt mirovnog plana s 15 točaka. S američke strane pregovore vode Jared Kushner i Steve Witkoff.
Glavni problem ostaje nedostatak povjerenja. Oman gubi ulogu posrednika, dok Katar i Egipat prenose poruke, uz sudjelovanje Pakistana, Turske i europskih sila. Trump nakon ultimatuma odgađa udare na Iran za pet dana, dok se odluke donose iza kulisa. Dodatnu težinu cijeloj priči daje informacija koju je objavio Yedioth Ahronoth: iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi navodno je tajno obavijestio američkog izaslanika Witkoffa da je novi vrhovni vođa Mojtaba Khamenei pristao na pregovore sa Sjedinjenim Državama i mogućnost postizanja sporazuma. Prema tim izvorima, Khamenei je spreman brzo okončati rat, ali pod iranskim uvjetima. Navodno je na stolu mirovni plan s 15 točaka koji je proizašao iz tajnih i neizravnih pregovora između SAD-a i Irana. Američki pregovarači Jared Kushner i Steve Witkoff navodno su bili u kontaktu s iranskim predstavnicima, uključujući i Mohammada Baghera Ghalibafa, što on negira. To upućuje na podijeljenost unutar iranskog režima. U tim razgovorima razmjenjuju se konkretni zahtjevi. Prema izvješćima, plan uključuje obveze Irana da odustane od zaliha obogaćenog uranija, obustavi nuklearni program i zatvori ključna postrojenja u Natanzu, Isfahanu i Fordou. Također, Iran bi morao na pet godina zaustaviti razvoj balističkih raketa. SAD i Izrael zauzvrat nude jamstva da neće pokretati daljnje napade.
S druge strane, Iran traži da SAD zatvori svoju najveću vojnu bazu u regiji s oko 50.000 vojnika te da jamstvo da neće započinjati nove ratove na Bliskom istoku. Teheran traži ratnu odštetu, pri čemu je SAD, prema navodima, spreman na financijske ustupke odmrzavanjem zamrznute imovine. Pregovori se odvijaju uz posrednike, a izravni razgovori mogli bi se održati u Islamabadu. U njima bi mogao sudjelovati i J. D. Vance, što bi bio važan signal spremnosti na dogovor. Unatoč napretku, ključni izazov ostaje – duboko nepovjerenje između strana i podijeljenost unutar samog iranskog vodstva. Mohammad Bagher Ghalibaf očito je ključna figura za američku stranu u pregovorima. No ostaje otvoreno pitanje – hoće li i on postati meta izraelskih napada? Ghalibaf je jedan od najvažnijih i najutjecajnijih političkih aktera u današnjem Iranu, čovjek koji simbolizira spoj vojne moći, političkog pragmatizma i konzervativne ideologije. Rođen 1961. u sjeveroistočnom Iranu, karijeru započinje unutar Islamske revolucionarne garde tijekom Iransko-iračkog rata, kada stječe reputaciju sposobnog i odlučnog zapovjednika. Upravo mu je to ratno iskustvo otvorilo put prema vrhu sigurnosnog aparata države. Nakon rata postaje zapovjednik zračnih snaga Revolucionarne garde, a potom i šef iranske policije. Na tim pozicijama profilira se kao čovjek reda i sigurnosti, ali i kao operativac koji razumije funkcioniranje sustava moći u Iranu. Njegova sposobnost balansiranja između ideologije i praktične politike kasnije će postati njegova ključna prednost. Širu političku prepoznatljivost stječe kao gradonačelnik Teherana (2005. – 2017.), gdje se nameće kao pragmatični konzervativac usmjeren na infrastrukturu, promet i urbanu modernizaciju.
Više je puta pokušao postati predsjednik Irana, no bez uspjeha, što pokazuje složenost unutarnjih odnosa moći. Ipak, 2020. godine dolazi na čelo parlamenta, čime postaje jedan od ključnih ljudi zakonodavne vlasti i važna figura u oblikovanju državne politike. Uživa povjerenje tvrdolinijaških krugova, ali istodobno ima dovoljno političkog iskustva za komunikaciju s umjerenijim strukturama. Kao bivši vojni zapovjednik i dugogodišnji političar često se smatra mostom između različitih centara moći u Teheranu. Upravo ta pozicija čini ga jednim od rijetkih ljudi koji mogu imati stvaran utjecaj na ključne odluke, ali i dovoljno autoriteta da ih provede u složenom iranskom sustavu vlasti. Istodobno, Iransko predsjedništvo objavilo je imenovanje Mohammada Baqera Zolghadra za novog tajnika Vrhovnog vijeća nacionalne sigurnosti, na mjestu Alija Larijanija. Zolghadr je prije obnašao visoke dužnosti u Iranskoj revolucionarnoj gardi i bio tajnik Vijeća za rasuđivanje o svrsishodnosti.
Otvori KEKS Pay
