Još otkako sam prvi put vidio i susreo ženu za dirigentskim pultom nekog velikog simfonijskog orkestra, činilo mi se sasvim logično, prirodno i prikladno osloviti je titulom “maestra”. Zapravo, tako sam se obraćao i slavnoj australskoj dirigentici Simone Young kad sam svojedobno imao sreću i čast upoznati je i intervjuirati za njena boravka u Hrvatskoj, domovini njene majke, i priprema za nastup s orkestrom Zagrebačke filharmonije u Dubrovniku.
Maestra Young bila je jedna od prvih žena pozicioniranih pri samom vrhu svijeta velikih i znamenitih institucija klasične glazbe. U vrijeme tog, za nju i njenu majku vrlo emotivnoga gostovanja u Hrvatskoj, bila je na čelu Australske opere, smještene u onom čudu od zgrade u Sydneyu. Kada joj tamo nisu produljili ugovor, uglavnom zbog zanemarivanja budžetskih ograničenja u kreiranju programa, postala je prva žena na čelu jedne njemačke operne kuće najvišeg ranga, Državne opere u Hamburgu. Bio sam tamo na fantastičnoj premijeri Hindemithove opere “Mathis der Maler” (Slikar Mathis) kojom je otvorila svoju prvu hamburšku sezonu. Njen umjetnički autoritet i ugled bio je neupitan i za njemačke glazbenike i za publiku, potvrđen i angažmanima u Bečkoj državnoj operi i newyorškom Metropolitanu.
Da, apsolutno neshvatljiv propust ovogodišnjih dodjela. kada se radi o ovom snažnom remek-djelu i glavnoj protagonistici.