U danima kad su mediji puno prostora davali mekušcima iz Domovinskog pokreta, mnogima je vjerojatno promaknula vijest o vrsti beskičmenjaka koji zapravo pomažu ljudima, u čudesnoj simbiozi tehnologije i prirode. U Varšavi s pomoću dagnji prate kvalitetu vode u gradskom vodovodu, pa kad se pojavi zagađenje u obliku teških metala, pesticida i gnojiva, dagnje se zatvaraju u ljušture, a senzori automatski zatvaraju protok vode do potrošača. Sustav se isključuje kad se najmanje polovica tih školjki u samoobrani zatvori. Tamošnji mediji pišu da se školjkaši koriste u pedesetak postrojenja za pročišćavanje vode. Slatkovodne dagnje spojene na računalo, pokazalo se, učinkovitije su od kemijskih analiza jer čim nešto nije u redu, one se zatvore, kao vladajući kad se dogodi nešto što bi moglo naštetiti rejtingu. Dagnje su domaće, što je važno naglasiti zbog antimigrantski nastrojenih pojedinaca iz redova roda DP-a. Skupljaju ih u okolnim jezerima i rijekama. Raspoređene su u timove od osam komada u jednoj šihti, a rade po tri mjeseca. Tada se vraćaju u izvorno stanište jer se procjenjuje da nakon tog vremena više ne razlikuju prljavštinu jer se priviknu na nju. Poklopilo se nekako da je ovih dana objavljena još jedna vijest koja povezuje ljude i životinje, a također je kod nas prošla neprimjetno, iako su o tome izvještavali Forbes, Guardian i Psychology Today.