U srijedu navečer, dan uoči žalosnih scena na Markovu trgu u Zagrebu, u Bruxellesu sam razgovarao s Manfredom Weberom, vođom svih zastupnika pučkih, demokršćanskih stranaka u Europskom parlamentu. Dio razgovora posvetili smo Hrvatskoj jer sam želio čuti njegovo mišljenje o dvije godine hrvatskog članstva u EU, ali dio razgovora bio je o onome što utjecajni njemački europarlamentarac naziva potrebom izgradnje suhozida prema ekstremistima.
O Hrvatskoj: Weber spada među one koji još pamte lex Perković – Dvije godine članstva sažeo bih tako što bih rekao da je Hrvatska, nakon lošeg starta, sada uvažen i ravnopravan član obitelji – rekao je, pojasnivši da pod lošim startom misli na promjenu hrvatskog zakona o europskom uhidbenom nalogu, usvojenu u Saboru posljednjeg radnog dana uoči ulaska u EU. – Nije bila riječ o specifičnom slučaju i pojedincu, nego o tome poštuju li se pravila. Ali to je prevladano i sada je Hrvatska uvažena i ravnopravna članica.
No, tema borbe protiv ekstremista u politici, iako Weber o njoj nije govorio u kontekstu Hrvatske, već općenito u kontekstu čitave EU (a povod su mu nedavni lokalni izbori u Španjolskoj), danas je aktualnija i važnija za raspravu u Hrvatskoj nego prevladana tema lex Perković. O tome hoćemo li dopustiti da ekstremisti zavladaju političkom scenom ovisi budućnost EU, smatra Weber. Ali, ja bih dodao, ovisi i budućnost Hrvatske, gdje HDZ svjesno zanemaruje principe europskih pučana i klizi od desnog centra prema krajnjoj desnici, prigrlivši u svoju koaliciju neke od zaista ekstremnih stranaka i političarki/političara.
– Zamislite da neki desni ekstremisti budu izabrani u njemački Bundestag i da CDU s njima surađuje pod obrazloženjem da je to demokratski izbor građana. To bi bila nuklearna bomba! To je jednostavno nešto u što se ne ide. Bolje surađivati sa socijaldemokratima nego s ekstremistima. To je baza na kojoj možemo pobijediti ekstremiste. Trebamo činiti sve što je u našoj moći da ih isključimo iz vlasti. O tome ovisi budućnost EU – smatra utjecajni njemački europarlamentarac.
U Europskom parlamentu pučani (demokršćani) i socijaldemokrati prvi put surađuju u obliku velike koalicije, a u Hrvatskoj, nažalost, vode hibridni rat. Hibridni u smislu da se ne tuku samo konvencionalnim političkim oružjem nego, što je vidljivo u ponašanju HDZ-a, i subverzivnim metodama.
Predsjednik Europske pučke stranke (EPP) Joseph Daul lani je otvoreno kritizirao odluku HDZ-a da na listu za europske izbore uvrsti i Ružu Tomašić. HDZ je ignorirao Daula, a suradnja s desnim ekstremistima pokazala se ne samo kao taktika za pobjedu na europskim izborima nego i kao suštinska odrednica novog HDZ-a pod vodstvom Tomislava Karamarka. Stranka je svjesnom odlukom pomaknuta udesno, što kratkoročno možda može biti dobro za Karamarka i aktualno vodstvo HDZ-a, ali dugoročno može biti loše za Hrvatsku.
Daul je i dalje predsjednik EPP-a, iako više nije zastupnik u EP-u, gdje je Weber novi lider kluba zastupnika pučana, no obojica su iz iste škole. Ipak, Weber ne odlazi tako daleko da izravno polemizira o otplovljavanju HDZ-a udesno. Hrvatska i događanja na njezinoj političkoj sceni za europske su lidere premalo važni pa tome ni ne posvećuju pažnju. Upravo ta činjenica dio je kalkulacije HDZ-a, koji zna da bi se moralo dogoditi čudo da netko iz EPP-a krene u otvoreno polemiziranje s njima. Ne samo zato što je Europa zaokupljena važnijim problemima nego i zato što je Hrvatska sada članica EU i sve je drukčije. Kritike su nečujnije, blaže ili potpuno nepostojeće. Europski pučani su u načelu zadovoljni sve dok im HDZ isporučuje pobjede na izborima pa tako i Weber kaže da je “dobro da smo dobili nedavne predsjedničke izbore u Hrvatskoj”. Karamarku stoga zasad ne prijeti nikakva ozbiljna kritika iz Bruxellesa.
No, to ne znači da načelne ocjene Manfreda Webera o potrebi borbe protiv ekstremista posvuda u EU ne trebaju biti uzete u obzir.
Weber možda to govori s mislima na Španjolsku, gdje je na lokalnim izborima lijevi pokret Podemos ostvario prve značajne uspjehe, a dosad dominantna stranka lijevog centra PSOE signalizirala da je spremna surađivati s Podemosom, što pučane s desnog centra očito iritira. No, uvijek je lakše vidjeti klizanje prema ekstremu kod protivnika. Europski pučani bit će uvjerljivi kad se pobrinu da takvu poruku čuju i njihova braća u malim zemljama, ne samo njihovi politički konkurenti u velikim.
>>Europski pučani bez rasprave o HDZ-u i ćirilici
>>Europski pučani i dalje protiv uključivanja Ruže Tomašić na listu HDZ-a
Bas me zanima po cemu se definira taj desni ekstremizam u Hrvatskoj? Po tome sto je netko za brak kao zajednicu muskarca i zene? Ili sto smatra da kriz smije visiti u skoli? Ili sto se zagovara tvrdji stav prema Srbiji? Ili što je rečeno nešto što se ne smije reći poput: abolicijom pobunjenika iz rata doslo se do toga da se nikog ne zeli dirati sa srpske strane, cak ni one za koje postoji sumnja da su pocinili zlocine, poput ubojstva policajaca u Borovu selu ili silovanja u Vukovaru. Samo provođenje istraga protiv takvih diglo bi na straznje noge sve dezurne dusebriznike... Zato je bolje na dirati svoje dvoriste i optuziti ljude koji zele podvuci crtu da su fasiti, ksenofobi i rasisti. jer ne daj boze da se povede istraga protiv silovatelja iz istocne slavonije.... mogli bi se naljutiti zbog toga; oni se nisu borili za takvu drzavu u kojoj ce ih suditi zbog ubojastva policajaca ili silovanja