Iako ona još traje, zemlje EU postupno se oporavljaju od pandemije koronavirusa. Vlade procjenjuju efekte mjera kojima su na kratki rok ublažile ekonomske posljedice pandemije. Mjere su bile nekonvencionalne i prije korone bilo je teško zamisliti da bi se u bilo kakvoj, osim u ratnoj situaciji, mogle koristiti. Kratkoročno su stabilizirale gospodarstvo, ali njihove dugoročne posljedice za sada se u potpunosti ne mogu procijeniti.
COVID-19 napravio je najsnažniji udar i na dosadašnji proces globalizacije, čiji je zadnji zamah započeo 60-ih, a ubrzao se padom socijalizma 90-ih godina prošlog stoljeća. Cilj ekonomskog procesa globalizacije bio je pretvaranje cijele zemaljske kugle u jedinstveni ekonomski prostor, s jedinstvenim standardima i procedurama, naravno, prema pravilima koji odgovaraju najrazvijenijima. Svjetska financijska i ekonomska kriza iz 2009. godine također je bila udar na proces globalizacije, ali ni blizu tako jak kao udar koji je prouzročila pandemija. Kriza iz 2009. usporila je globalizaciju, a ova pandemija je, na neko vrijeme, potrgala veze ponajprije globalnih lanaca snabdijevanja i proizvodnje. Mnoge veze i globalni lanci će se obnoviti, ali mnogi i neće, a mnogi će se ugasiti u budućnosti. Ovom krizom postale su vidljivije i negativne strane globalizacije i velika važnost nacionalne ekonomije i države, kao i drukčija i bolja suradnja među zemljama. Već od krize iz 2009. godine primijećeno je jačanje regionalnih veza na račun globalnih. Ako se prije i moglo govoriti o razvoju globalne tvornice, nakon krize proizvodnja se sve više počela regionalno organizirati. Počele su se nadzirati Tvornica Amerika, Tvornica Azija (organizirana oko Kine) i Tvornica Europa (organizirana oko Njemačke). COVID-19 je na drugoj strani unio promjene u načinu organiziranja samog procesa proizvodnje i nove tehnologije. Promjene u proizvodnji i načinu poslovanja, bilo nacionalno ili globalno, nepovratno su pokrenute.
Ljubo, kod nas kovid nije imao što uništiti to je već odavno sredio HDZ.