Kada je papa Aleksandar II. 1063. pozvao na križarski rat za oslobađanje Iberije, ništa se nije dogodilo. Nije bilo odaziva. Nekako u to vrijeme, točnije tridesetak godina prije, umro je Ibn Sina ilivam Avicena, autor kanona medicine i još nekih koještarija koje su svijet vukle naprijed. Deset godina nakon Aleksandra poziv u križarsku avanturu opetovao je Grgur VII. I ovaj je prošao isto – bez rezultata. A 18 godina nakon toga, dakle 1091., bizantski car Aleksej I. Komnen moli papu za pomoć u obrani Konstantinopola, ali sada se papa ne odaziva. Ono što nije uspjelo prvom pozivu, uspijeva 1095. papi Urbanu pozivom za oslobođenje Jeruzalema. Hvala bogu, tada se 600 tisuća dobrih duša spremnih na pokolj i pljačku odaziva pozivu vrhovnog duhovnog poglavara. Sto godina nakon ovog divnog događaja, svjedočenja vjere i poniznosti u namjeri da se oslobodi ono što nikada i nije bilo potpuno ili preciznije rečeno samo naše, nego civilizacijsko opće, te 1198. umire Ibn Rušd ilivam Averroes, autor sinteze aristotelijanske i neoplatonske metafizike. E da, Al Azhar, sveučilište u Kairu, osnovano je 970. godine, a Oxford odmah za njim, ni 200 godina kasnije, 1167.