S pet svojih časnika, da ih je izravno poslala na bojište u Ukrajinu, a ne na poligon u Njemačku, Hrvatska ne bi promijenila tijek rata koji je u Putinovu scenariju trebao završiti u sedam dana, a približava se svojoj trećoj godišnjici. Da je potpisao odluku, Zoran Milanović ne bi časnike izložio pogibelji, niti bi Hrvatsku uvukao u rat. Odbio je dati suglasnost, prije iz inata, kako to vide i njegovi konkurenti, možda i iz izborne računice, a najviše što tako odbija ponižavajuću ulogu da ga Plenković koristi kao ovjeritelja gotovih odluka, u kojima prije toga ne sudjeluje. Njega Vlada ne poziva ni kad u goste dolazi predsjednik strane države, ne bilo koje, nego Ukrajine, pa se iz toga može konačno vidjeti, ako je netko u to sumnjao, koliko su pokvarene veze između Pantovčaka i Banskih dvora. Nije riječ o incidentima, radi se o sustavnoj politici isključivanja šefa države iz njegovih ustavnih vlasti u domenama obrane i vanjske politike. Njegove reakcije na politiku svršenog čina, pred koji ga Vlada sve više stavlja, ne idu sve njemu u prilog.