Griješiti se i u teškim ratnim vremenima može na dva banalna načina – da se ne gleda dalje od nosa ili da se nos zabada gdje ne treba. Dok jedni ginu na ratištu, drugi se u pozadini prepucavaju: o ratu u Ukrajini svaka politička šuša ima meritorno mišljenje, a samo su rijetki prije rata stvarno mislili da je Putin na silu spreman prijeći graničnu crtu. Oni koji su bili najbliži ruskom diktatoru, a nisu na njegovoj plaći, ostavljaju ga, do daljnjega, na brisanom prostoru, da ubija svoju i tuđu djecu. S onima koji uvijek sve znaju sa zakašnjenjem, nije ništa bolja situacija; oni i dalje ne znaju da je Putin slijedio svoja uvjerenja i da nije preko noći prešao na krivu stranu povijesti.
ANALIZA MIRKA GALIĆA
Đavolji odvjetnik: Milanoviću Rusija je udica, a ne uzor
Kad rat završi, Hrvatska neće završiti uz Rusiju, ali neće biti ni 51. država SAD-a. Za dio hrvatske politike predsjednik Republike postao je veći problem i od Putina