HNS je u svoje redove prije nekoliko godina primio Dragutina Lesara,
SDP Damira Gašparovića, HSU ima Silvana Hrelju, Vesna Kanižaj
svojedobno je nosila samostalnu listu... A na HDZ-ovoj listi za ove
parlamentarne izbore, prema tvrdnjama iz sindikalnih redova, trebao bi
osvanuti Boris Kunst, nakon što je ovaj tjedan dao ostavku na mjesto
predsjednika Udruge radničkih sindikata Hrvatske te najavio politički
angažman.
Jedan od najkontroverznijih sindikalnih čelnika, koji je svoju
šesnaestogodišnju sindikalnu karijeru počeo kao povjerenik u
zagrebačkim Gradskim grobljima, nije krio svoje političke ambicije i
njegovo “zbogom” sindikalnoj sceni nije nikakvo čudo. Jedan je, naime,
od rijetkih sindikalaca koji se nije libio druženja s političarima i
koji je rado ulazio u klinč kad se to od sindikalca nije očekivalo pa
je veće čudo što u politiku nije ušao i prije.
Primjerice, još su masovno javno okupljanje na zagrebačkom Trgu bana
Josipa Jelačića 1998. godine, koje je Kunst organizirao, pratila
nagađanja – je li time odradio neke unutarhadzeovske obračune? On je
pak još početkom 2000. zagovarao zbijanje sindikalnih redova u borbi za
radnička prava pa je u tu svrhu i osnovao Glas HR, novu sindikalnu
središnjicu, kojoj je namijenio ulogu središta svih središnjica,
odnosno koja bi okupila svih šest sindikalnih centrala.
Taj se plan očekivano izjalovio pa je Kunst okrenuo ploču i posljednjih
nekoliko godina izjavljivao da sindikati nisu u stanju oduprijeti se
brutalnom naletu divljeg kapitalizma. Uostalom, i prije više od godinu
dana pravdao je svoje političke ambicije riječima da je, nakon
dugogodišnje društveno-političke aktivnosti, ljudski okruniti tu
karijeru. Štoviše, da ima i diplomatskih ambicija.
Hoće li krunidbi smetati mrlje koje se vežu uz njegovo ime? Primjerice,
neugodna epizoda sa Zagrebačkom bankom, koja ga je lani teretila da je
napravio više od 144 tisuće kuna nedopuštenog duga na svom tekućem
računu, koji je onda ipak podmirio. Tu je i optužba još iz njegova
mandata SSSH-ova povjerenika za Zagreb, kad je navodno dva sindikalna
stana u središtu Zagreba prodao Hrvoju Petraču.
Nije zgodno ni stanovanje u stanu u vlasništvu Grada Zagreba. Osobito u
svjetlu činjenice da je Kunst zbog svoje sklonosti prema finom
odijevanju prozvan “šminkerom” među sindikalcima. I da vozi sindikalni
BMW, a nosi skupocjeni rolex.
Prati ga glas šarmera i ljubimca žena, a prije tri godine potvrdio je
to inicijativom za legalizaciju prostitucije, no time si je priskrbio i
prijezir ženskih udruga.
Sve se pak može tumačiti i referencijama dostojnim jednog političara.
Osobito spomenemo li i njegove zahtjeve redakcijama za promjenu
novinara koji o njemu pišu. I da ne zna cijenu litre ulja. Ako doista
zasjedne u saborske klupe, valja ga podsjetiti na mišljenje koje je o
zastupnicima ne tako davno iznosio – da su ih povlastice udaljile od
problema građana te da ih treba ukinuti, sve dok radnici ne budu mogli
pristojno živjeti od svoje plaće.
Boris Kunst: Politika kao kruna sindikalizma