Sve više ljudi u Hrvatskoj radi, ali sve manje njih zna na čemu je. Privremeni ugovori, lažno samozapošljavanje, studentski i autorski ugovori, platformski poslovi, oblici rada se množe, ali sigurnost ne raste. Upravo zato SDP pitanje prekarnog rada stavlja u središte svoje razvojne politike, s jasnom porukom kako bez sigurnih radnih mjesta nema ni održivog gospodarstva.
Prekarni rad SDP ne svodi samo na vrstu ugovora, nego ga promatra kao širi problem nesigurnosti - prihoda, radnog staža, socijalnih prava, ali i pregovaračke moći. U praksi to znači da se dio troškova rada prebacuje na radnike, dok sustav zaštite ostaje slab ili neučinkovit.
Zašto je prekarni rad postao sustavni problem
U Hrvatskoj je danas prekarni rad prisutan u svim sektorima, od usluga i sezonskog rada do platformskih djelatnosti, a dodatno je potaknut niskom produktivnošću, sezonalnošću gospodarstva i slabom provedbom radnog zakonodavstva. Umjesto da bude prijelazna faza, prekarni rad za mnoge postaje trajno stanje.
SDP upozorava da ovakav model smanjuje kvalitetu života radnika, ali uz to dugoročno šteti i gospodarstvu: skraćuje radni vijek, smanjuje spremnost na učenje i otežava zadržavanje ljudi u zemlji. U uvjetima demografskog pada i rasta potrebe za radnom snagom, to postaje ozbiljan razvojni problem.
Jednaka prava za sve koji rade
Temelj SDP-ova pristupa je jednostavan: ako posao po svojoj naravi predstavlja radni odnos, mora imati i pripadajuća radna prava. To znači širenje primjene Zakona o radu na prikrivene oblike zaposlenja, uključujući lažno samozapošljavanje, posredničke ugovore i slične aranžmane.
Minimalna plaća, pravo na bolovanje, godišnji odmor i roditeljski dopust moraju vrijediti za sve koji stvarno rade u odnosu ekonomske ovisnosti, bez obzira na formalni naziv ugovora. Time se smanjuju zlouporabe i uspostavlja ravnopravnija tržišna utakmica među poslodavcima.
Jača inspekcija i kolektivna zaštita
SDP-ov prijedlog polazi od realnosti prema kojoj zakoni bez provedbe ne mijenjaju praksu. Zato se posebno naglašava jačanje inspekcije rada, povećanjem broja inspektora uz bolju edukaciju za prepoznavanje novih oblika rada i ciljanih nadzora u sektorima s visokom razinom prekarnosti.
Jednako važnu ulogu imaju sindikati i kolektivni ugovori. SDP zagovara jačanje sektorskih kolektivnih ugovora kako bi se minimalni standardi rada i plaća primjenjivali na sve, neovisno o veličini poslodavca ili vrsti ugovora.
Nesigurni oblici rada rezultat su loših politika
SDP-ov plan smanjenja prekarnog rada temelji se na koordiniranom paketu mjera: univerzalnim radnim pravima, prenosivim socijalnim pravima, snažnijem nadzoru i kolektivnoj zaštiti. Cilj nije rigidnost tržišta rada, nego njegova stabilnost i pravednost. Posao bez straha, poručuju iz SDP-a, nije samo socijalno pitanje, već preduvjet razvoja, konkurentnosti i društva koje zadržava svoje ljude.