Ako je išta dobroga ostalo iza razornog potresa koji je prije točno mjesec dana pogodio Zagreb, onda je to solidarnost. U pomoć građanima ranjenog grada pritekli su alpinisti i speleolozi, vatrogasci i HGSS-ovci, statičari i navijači, sa svih strana javljaju se arhitekti, povjesničari umjetnosti, urbanisti, restauratori... Pojedinci i institucije, fakulteti, instituti... Svi oni koji žele pomoći, ne pitajući za novac i vrijeme, riskirajući svoj život i zdravlje, a takvih je - na ponos svih nas - uistinu mnogo. Pojedinac preuzima odgovornost, pokazalo se po tko zna koji put, kada god institucija zakaže. Zaista, gdje je u svemu tome vlast, gdje je gradonačelnik, gdje je Milan Bandić?
Za njega se čulo u prvim danima epidemije koronavirusa, koju je nazvao "psihozom koja služi da netko proda lijekove", pa potom savjetovao da se ruke trebaju prati pepelom (lugom), da bi naposljetku plaćenim oglasom u medijima pozvao na odgovornost i ozbiljnost. Dan nakon potresa njemu je ključno bilo s bratom Drage Prgometa sklopiti posao o uskrsnom ukrašavanju grada za gotovo 200 tisuća kuna, a građanima je poručio da su sami krivi zbog pretrpljenih šteta jer nisu ulagali u imovinu.
Ni mjesec dana nakon potresa još uvijek nisu poznati stvarni razmjeri štete, kao ni točan broj pogođenih građana, niti je poznata strategija njihova trajnog zbrinjavanja u gradu s proračunom teškim 8,5 milijardi kuna i s prihodima Zagrebačkog holdinga od 5,4 milijarde kuna. Još nije poznato ni zašto stradali nisu zbrinuti u praznim stanovima u vlasništvu Grada Zagreba, nepoznat je čak i podatak koliko je zgrada u vlasništvu grada osigurano od štete, a nema ni odgovora na pitanje zašto je tristo ljudi smješteno u studentski dom iz kojeg su preko noći iseljeni studenti, a da prethodno prostori u koje su ušli u jeku epidemije nisu bili dezinficirani.
I eno ga danas, u ulozi načelnika Stožera civilne zaštite, na tiskovnim konferencijama svakoga dana u podne, jer je poželio ponešto zvjezdane prašine za sebe pa glumi Vilija Beroša, ali mu ne ide, jer je "zagrebački Vili" otresit, bljedunjav, jedva razumljiv i nervozniji nego inače. Kako i ne bi, kada je Telegram neki dan otkrio kako je Grad Zagreb novcem od donacija kupio dio materijala za obnovu nakon potresa od tvrtke Pave Vukelića, člana stranke Milana Bandića iz Dugog Sela. Za posao isporuke drvene građe toj tvrtki je bez natječaja isplaćeno gotovo 200 tisuća kuna, a tvrtka Bandićeva pajde i prije je uspješno poslovala s Gradom Zagrebom: samo 2019. godine s Gradom je sklopila 17 poslova vrijednosti oko četiri milijuna kuna, a velika većina tih poslova sklopljena je postupkom takozvane jednostavne nabave: pozivom od Grada da dostave ponudu.
Otkrilo se ovih dana i to da je Bandić nenamjenski potrošio 22 milijuna kuna proračunske zalihe, a riječ je o namjenskim sredstvima koja se koriste upravo za otklanjanje posljedica elementarnih nepogoda i epidemija koja je gradonačelnik razdijelio župama po Hrvatskoj i BiH, financirao catering na dočeku nogometaša, tradicionalno prelo mladeži u Subotici i niz sličnih aktivnosti, što savršeno ilustrira izostanak bilo kakvog suvislog plana upravljanja gradom čiji je cijeli proračun kreiran kao bankomat bez limita za kupovanje glasova i njegovu klijentelističku mrežu. Bit će tu posla i za DORH i za građane koji imaju priliku za 13 mjeseci bubnjanje po loncima svakog petka, kako to reče Dario Juričan, zamijeniti bubnjanjem po glasačkim listićima. Jer već je sada jasno, Bandić je za Zagreb bio elementarna nepogoda jača i od potresa.
sljedeći praznik rada imate šansu staviti ga adacta