O Slobodanu Miloševiću nesrbi su mislili štošta, ali nije im bio smiješan niti je izazivao podsmijeh. Ni kad je ložio vatru i gurao Srbe u "treći srpski ustanak", koji je rezultirao serijskim agresijama na susjedne narode i izazvao isti takav niz tragedija. U ratovima 1990-ih na prostorima bivše Jugoslavije izginulo je (nikad se točno neće znati) između 100 i 200 tisuća ljudi, a još nekoliko stotina tisuća bilo je izranjavano ili su postali invalidi. Tvorac nečeg takvog ni ne može izazvati smijeh pa ni podsmijeh. Čak ni tada kada je NATO bombardirao Srbiju i kada je mit o Slobi Slobodi tako skupo od Srbije naplaćen. Čak ni tada kada je onako neslavno završio u haaškoj sudnici i na kraju i umro u tamošnjoj samici, prodan, predan i ostavljen od svih. Aleksandar Vučić, za razliku od Miloševića, nesrbima, a izgledno i mnogim Srbima, često je smiješan lik. Izaziva i podsmijeh. Pogotovo sada, jer je sasvim ozbiljno bio najavio poziv svima koji ga podržavaju da se okupe u Beogradu na "najvećem skupu ikad održanom u Srbiji".
Sve dok oni sanjaju veliku srbiju,sve dok oni Bljesak i Oluju dozivljavaju ko etnicko ciscenje,a ne legitimnu oslobolilacku akciju,sve dok oni za Srebrenicu tvrde da nije genocid nemas sto sa njima pricati.