Zlatko Canjuga dovezao se u Remetinec po suprugu Pirušku, privedenu, pa puštenu, zajedno s grupom bivših kolega iz Agrokora, u kojem je bila članica uprave. Zagrlili su se, sa širokim, razdraganim osmijehom na licu pokupio je njezine dvije torbe i krenuli su kući, u vilu na Tuškancu, gdje ih je čekalo dvoje djece.
“Najvažnija je obitelj”, rekao je taj 90-ih godina moćni HDZ-ov politički dužnosnik kojemu je (čak) povjereno i vođenje NK Croatije. Mnogi bivši političari ostanu zapamćeni po nekoj glasovitoj rečenici ili potezu, a Canjugina je “ostavština” već legendarna izjava da mu je prvi predsjednik dr. Franjo Tuđman potkraj života rekao da vrati sveto ime Dinamo. Ankica Tuđman u svojim je memoarima “Moj život s Francekom” to opovrgnula: “Canjuga je mislio samo na svoj politički opstanak i na tom bi putu učinio sve, pa je dao u javnost i lažne izjave o predsjedniku Tuđmanu, bez kojeg bi ostao mali Z. C., učitelj u Zagorju”.
Prešao k Josipu Manoliću
Zlatko Canjuga rođen je 2. rujna 1962. u Ivancu u Varaždinskoj županiji, u skromnoj obitelji. Otac mu je bio stolar, željezničar i rudar, a majka domaćica koja se najviše brinula o četvorici sinova. Završio je Filozofski fakultet i kao profesor povijesti i filozofije predavao u Gimnaziji Varaždin i Ravnateljstvu hrvatskih škola u Njemačkoj. Prije toga je bio općinski referent za kulturu u Ivancu, gdje je upoznao liječnika u tamošnjoj ambulanti Doma zdravlja Ivića Pašalića. Fatalni susret, kao u nekom romanu.
Upravo će ga Pašalić 1994. lansirati u politiku. Canjuga te godine postaje glavni tajnik HDZ-a, a funkcije su se samo redale – član VONS-a, savjetnik za društvene djelatnosti, saborski zastupnik, šef zagrebačkog HDZ-a, predsjednik NK Croatije, predsjednik Gradske skupštine 1997... Iz visoke politike se, silom prilika, povukao 2000. godine, u vrijeme kad je stranku nakratko vodio Vladimir Šeks. Nekako istodobno morao je otići i iz NK Croatije, kluba kojem je vraćeno “sveto ime” Dinamo i započela je era Zdravka Mamića.
Kao saborski zastupnik, Canjuga je promijenio dres i prešao u Hrvatske nezavisne demokrate Josipa Manolića. Izbori 2003. označili su i službeno kraj političke karijere nakon koje dolazi prvo kratka televizijska, na lokalnoj televiziji na kojoj je imao svoju emisiju, te potom i poduzetnička koja još traje. Canjuga je 2006. postao direktor tvrtke koju je austrijski Hamburger Recycling otvorio u Zaboku, a glavna djelatnost je prikupljanje i reciklaža papira i tetrapaka. Canjuga se povukao iz te tvrtke i prodao svoj udjel.
S njime je povezana i tvrtka ENS iz Zagreba, koja se od 2004. bavi trgovinom, a protekle dvije godine završila je s gubitkom. Na istoj adresi u Bužanovoj 6c u Zagrebu 2009. osnovana je i tvrtka Pax Terra za hotelski smještaj i pripremu hrane, koja je te godine imala samo 23 kune prihoda i 1608 kuna gubitka. Odmah je pripojena C Pakiranju, tvrtki registriranoj 2009. za proizvodnju i prodaju biorazgradivih papirnatih vrećica, od kojih je neke struka i nagradila.
Ključno vrijeme na bolovanju
Među klijentima su i Billa, Lidl, Kaufland, Spar i – Konzum. C Pakiranje i slovački GTF holding osnivaju 2014. u Svetoj Heleni tvrtku C Packaging Trading International u kojoj Canjuga 2014. postaje direktor. Osim za trgovinu, registrirana je i za zastupanje inozemnih tvrtki, savjetovanje i drugo. Canjuga je objavio i knjige “Posljednji razgovor s hrvatskim Judom” sa sociološkim esejima i “Vizija Hrvatske: Hrvatska pomirba”, a pozornost je izazvao i u javnosti često ismijavanom teorijom o stališima. Obitelj Canjuga živi u vili na Tuškancu, za koju neki procjenjuju da vrijedi od 15 do 18 milijuna kuna. On i supruga, s kojom se vjenčao 1994., imaju dvoje djece, sina i kćer koju je rodila s 49 godina.
Zbog bolesti djevojčice, koja prima kemoterapiju, odvjetnik Anto Nobilo očekivao je, kako je izjavljivao nakon privođenja svoje klijentice, brzo puštanje iz pritvora kako bi se mogla vratiti kući i biti uz kćer.
Piruška Canjuga (52) porijeklom je iz sela Glavica u okolici Sinja, iz obitelji Dinarin. Po struci je agronomkinja, a u Agrokoru je napredovala do članice uprave (ugovor joj je istekao 17. lipnja 2015.) i izvršne potpredsjednice za poslovanje i poslovni razvoj. Preko odvjetnika poručila je da je 2013. i 2014. bila na bolovanju i rodiljskom dopustu, te da se u Agrokoru nije bavila financijama nego nekretninama.
o kakvom padu vi pricate pa svi koji su bili na nekim funkcijama devedesetih materijalno su osigurali ne samo sebe vec pet generacija unaprijed ne mora nista raditi...imaju oni debele devizne racune...pa nismo djabe toliko zaduzeni i siromasni to smo da bi oni imali a ni hvala da nam kazu