Više čak i nije vijest da je ovogodišnja Nobelova nagrada za fiziku otišla Raineru Weissu sa znamenitog MIT-a, a druga polovica podjednako Barryju C. Barishu i Kipu S. Thorneu s Caltecha.
Nije bilo dileme, detekcija gravitacijskih valova morala je dobiti najvrednije priznanje. U timu znanstvenika koji su sudjelovali u otkriću koje je potvrdilo teoriju relativnosti Alberta Einsteina bio je i jedan hrvatski fizičar. Dr. Damir Buškulić na svijet je došao u Zadru 1963. godine, no vrlo brzo, već 1967. godine, odselio se s roditeljima u Francusku.
Francuska karijera
Kako bilježi Mauricij Frka-Petešić, kroničar hrvatskog iseljeništva, dr. Buškulić je školu i studij završio u Parizu s Diplôme d’Etudes Approfondies s područja fizike elementarnih čestica. Doktorsku disertaciju Recherche du quark top dans l’experience UA2’ (Istraživanje kvarka top na eksperimentu UA2’) pripremio je na Sveučilištu Orsay – Paris XI, a obranio na Sveučilištu Pierre et Marie Curie – Paris VI (1989.). Godine 1992. zaposlen je na mjesto docenta na sveučilištu Université de Savoie, a od 2009. redoviti je profesor na istom sveučilištu koje danas nosi ime Université Savoie Mont Blanc. Od 1998. do danas član je kolaboracije Virgo koja vodi istoimeni eksperiment za detekciju gravitacijskih valova. Svoj je znanstveni rad usmjerio na analizu signala koji dolaze od detekcije gravitacijskih valova, pogotovo signala koalescencije binarnih sustava neutronskih zvijezda. Suautor je 22 članka u znanstvenim časopisima te jedan od autora knjige Gravitation Théorie et Expérience (Pariz, 2009.). Sudjelovao je na više od 20 međunarodnih konferencija i seminara, među ostalim u Zagrebu i Splitu. S kolegama iz kolaboracije Virgo i LIGO dobio je 2016. godine nagradu Breakthrough Price za otkriće gravitacijskih valova. Dr. Buškulić pronašao je vremena u svojem gustom rasporedu kako bi za Večernji list odgovorio na nekoliko pitanja.
Bili ste dio znanstvenog tima koji je detektirao gravitacijske valove. Koja je bila vaša uloga u otkriću?
Moj je znanstveni rad usmjeren na analizu signala koji dolaze od detekcije gravitacijskih valova, naročito signala koalescencije (spajanje dvaju objekata, op.a.) binarnih sustava kompaktnih objekata kao što su neutronske zvijezde i crne rupe. Naša ekipa, među puno drugih radova, razvila je program za brzu (oko minutu) detekciju gravitacijskih valova, koji na kraju šalje poruku kolegama s kojima LIGO-Virgo ima dogovor. To su, na primjer, teleskopi koji gledaju nebo u elektromagnetskim valovima. Još jednom, ne radim sam, moj je udio u cijelom eksperimentu dvijetisućiti dio cijelog posla. To nije nikakva skromnost, samo činjenica.
Velika otkrića tek slijede
Izjavili ste u nekim našim medijima kako vas Nobel ne bi iznenadio. Ipak, dosta je zanimljivo kako je nagrada stigla već dvije godine nakon objave znanstvenog rada. Slično je bilo i s Higgsovim bozonom. Je li moguće da znanost tako brzo napreduje pa potvrda istraživanja stiže u tako kratkom roku?
Ta su dva otkrića rezultat nekoliko desetljeća rada više tisuća fizičara. Jeste li primijetili da su imenovani ljudi svi stariji i u mirovini, kao i kod drugih Nobelovih nagrada? Rainer Weiss počeo je sa svojim radom 70-ih godina postavljajući temelje detektora koji smo kasnije i sagradili. Na kraju je samo nedostajao dokaz da gravitacijski valovi postoje. A taj je dokaz za nas došao, i na kakav način, 14. rujna 2015. godine.
Otkriće gravitacijskih valova omogućilo je ogroman napredak tehnologije, pogotovo u ovom tisućljeću. Koja je tehnologija bila presudna za otkriće u kojem ste sudjelovali, koliko se zbog napretka tehnologija promijenilo u radu znanstvenika?
Jako je puno tehnologija u pitanju, navest ću samo nekoliko – izuzetno stabilni laseri, ogledala čija je površina gotovo idealna, najveći pomak s idealne površine je 0,5 nanometra, što je 0,5 milijarditi dio metra, mehanika koja omogućuje stabilizaciju tih ogledala, elektronički uređaji koji su dovoljno tihi, računala dovoljno brza da proračune možemo izvršiti u dogledno vrijeme, napredovanje na teoretskom polju poput proračuna valnih oblika koji su postali točni tek 2005. godine i tome slično. Već prema ovome uočavate kamo ide rad tisuću ljudi...
Što će nam otkriće gravitacijskih valova omogućiti? Je li već bilo nekih novih spoznaja ili otkrića uzrokovanih njihovom detekcijom?
Detekcija gravitacijskih valova već nam je donijela nekoliko spoznaja. Crne rupe stvarno postoje, neke od njih i u paru, a njihova masa može biti 60 puta veća od Sunčeve, što vjerojatno nije gornja granica. Ta zadnja spoznaja iznenadila je mnoge. Istraživalo se i u kojoj mjeri Einsteinova opća teorija relativnosti još vrijedi. Nisu našli nikakav odstup, nikakav pomak u valnom obliku koji bi pokazivao takav pomak. U budućnosti, kada ugledamo gravitacijske valove nastale srazom neutronskih zvijezda, bit ćemo u stanju spoznati stanje materije u tim zvijezdama i još provjeriti stoji li opća relativnost. Na primjer, vidimo li u isto vrijeme teleskopom svjetlost tog događaja, možemo provjeriti idu li gravitacijski valovi brzinom svjetlosti, kao što teorija i predviđa. Mogli bismo dobiti i signale rotirajuće neutronske zvijezde ili signal gravitacijskih valova koji su bili emitirani kada se svemir rodio, malo poslije Velikog praska. No ovo zadnje će vjerojatno biti teško uz detektore ove generacije. A kada budemo imali dovoljno statistike, dovoljno tih raznih događaja, moći ćemo i potvrditi način na koji se naš svemir širi. Nisam sve rekao, tek smo na početku gravitacijske astronomije.
Imate li neku želju što raditi sljedeće, u kojem istraživanju sudjelovati? Ili možda već radite na nekom novom otkriću?
Želio bih istražiti statistiku većeg broja koalescencija crnih rupa ili neutronskih zvijezda, zanima me do kojih spoznaja možemo doći tako gledajući taj fenomen.
Marija Vicki o ovome čudu ni mukajeta !?