Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 148
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
POTRAGE Za skrivanje na domaćem terenu najvažnije je imati pouzdane jatake i novac

Što o bjeguncima ne zna ni Interpol

Zoran Pripuz, nakon godinu dana skrivanja posjetili su ga žena i djeca
import
21.05.2005.
u 17:00

Marijan Ocvirek, danas pedesetogodišnjak, osuđen je na godinu i pol dana zatvora kao dokazani provalnik i pljačkaš. Očekujući ukidanje presude, u bijegu je proveo dvostruko više vremena: tri godine.

Premda su obiteljski prijatelji i dobar dio susjeda pouzdano znali za njegovu ilegalnu adresu, otkriven je tek prije mjesec dana. Policija ga je pronašla pukim slučajem, na cesti; ležao je polumrtav. U bolnici je Marijanu Ocvireku dijagnosticiran moždani udar od kojega se i danas oporavlja. Pretpostavlja se da je svoje tajno prebivalište napustio vapeći za pomoći. Ulovljen je kada je kolabirao.

Za razliku od najpoznatijih lica s Interpolovih tjeralica, Marijan Ocvirek nije stekao najvažniju pričuvu za gangsterske "crne dane": nije imao dovoljno novca za sigurno, udobno i trajno skrovište. Bilo da se skrivaju u Hrvatskoj, bilo u inozemstvu, bjegunci moraju prilično investirati u preobražaj svoga autentičnog identiteta i životnog stila koji u tim okolnostima imaju najopasniji izdajnički efekt.

Lica s tjeralica pred nosom policije
Kako svjedoče neki od bjegunaca, najviše se plaća šutnja domicilnih policajaca, njihovih doušnika i lokalnih gangstera. Jedan od kriminalaca koji je tijekom suđenja tzv. zločinačkoj organizaciji nestao u Italiji ponio je sa sobom cjelokupnu ušteđevinu od gotovo milijun DEM. Potrajala je kraće od godinu dana.

Naprotiv, Marijan Ocvirek nije mogao platiti ni vrhunskog odvjetnika. Budući da mu je dodijeljen branitelj po službenoj dužnosti, zaradio je zatvorsku kaznu unatoč mnoštvu nejasnoća i uočljivih faktografskih kontradikcija koje označavaju njegov sudski slučaj.

Presuda u zastari
Da paradoks bude potpun, sada je kazna stigla do zastare. Ipak, teško bolesnog Ocvireka iz sesvetske bolnice planiraju preseliti u remetinečki pritvor. Imat će status ulovljenog osuđenika dok god se zastara ne konstatira službenim rješenjem ovlaštenog pravosudnog tijela. A takve pravne formalnosti znaju potrajati...

Na drugoj strani nevladina antikorupcijska organizacija, koja se zove Partnerstvo za društveni razvoj, vodi javnu kampanju za obnovu Ocvirekova sudskog procesa, čvrsto vjerujući da je riječ o namještaljci sesvetske policije čiju pozadinu tek valja istražiti.

"Dosjei X" uživo
 Policija je načinila niz propusta u istrazi. Marijan Ocvirek nije ni provalnik, ni pljačkaš. On je nevin čovjek  oglasio je predsjednik antikorupcijske udruge Munir Poduvnjak predstavljajući novinarima prošloga petka Ocvirekovu bivšu suprugu Kseniju Krušić i 25-godišnju kćer Kaju.

Marijan Ocvirek bivši je tehničar zagrebačkog kazališta Komedija. Stanovao je u Soblincu nedaleko od Sesveta. U MUP-ovoj kartoteci nije registriran kao kriminalac. Nikada nije kažnjavan. No, jedne prosinačke večeri 1998. godine nakratko je izašao iz svoje kuće. Kasnije se prisjetio da je u društvu supruge i kćeri upravo završio s gledanjem serije "Dosjei X". Ogrnuo se starom maskirnom jaknom koju je donio iz Domovinskog rata i uputio prema nabližoj benzinskoj postaji da kupi sokove za ženu i kćer koje su ožednjele. Zaustavila ga je policijska patrola. Legitimiran je, uhićen i smješten u pritvor. Prema optužbi, muškarac u istovjetnoj maskirnoj jakni neznatno prije toga pokušao je opljačkati jednokatnicu u obližnjem Popovcu. Uhićenik se, pak, zaklinjao u svoju nevinost. 

Nakon što je u veljači 2002. godine zagrebački Županijski sud potvrdio prvostupanjsku presudu, Marijan Ocvirek izabrao je bijeg i skrivanje. Pokazat će se da bi zatvorski život možda bio znatno lakši od tog dobrovoljnog zatočeništva.

U polumraku Dubrave
 Tri godine živio je potpuno sam u naoko praznoj kući na području Dubrave. Uglavnom je boravio u polumračnoj sobi. Povremeno smo mu donosili hranu. No, češće je bio gladan nego sit. Drastično je smršavio, pogoršao mu se vid. Imao je problema sa spavanjem, krvotokom i tlakom. Često je pobolijevao. Jednom zgodom organiziran je tajni posjet bolnici, na tuđu zdravstvenu iskaznicu, gdje je morao primiti injekcije  svjedoči Ksenija Krušić koja, priznaje danas, tri godine njegova bijega više nije mogla podnijeti. Zatražila je i dobila rastavu od muža ilegalca. No, kako je s bivšim suprugom ostala u dobrim odnosima, ona nastavlja akciju za njegovu pravosudnu rehabilitaciju.

Mnogo poznatiji bjegunac Zoran Pripuz skrivao se od 1999. do 2002. Proglašen je pripadnikom tzv. zločinačke organizacije kojoj je pripisana većina zagrebačkih pljački, prijevara, iznuda i ubojstava tijekom devedesetih godina.

 Da sam bio optužen za prijestupe koje sam činio, išao bih i u pritvor i na sud. Moj stvarni grijeh bilo je kamatarenje. No, u to doba isto su činile banke, ugledni poduzetnici, agencije za financijski inženjering, naplaćujući dvostruko veće kamate od mene. Ali mene su, uza sve to, optužili još za ubojstva, premda se nikada nisam služio oružjem i nikoga nisam ubio  pripovijeda Pripuz. Za razliku od Ocvireka, bjegunac Pripuz imao je dovoljno novca da kupi siguran azil u nekoj udaljenoj zemlji. No, želeći ostati u blizini supruge, djece i braće, odlučio se za jeftinu i asketsku varijantu: zatočeništvo u tijesnoj garsonijeri. Dok se tvrdilo da je pobjegao u Njemačku, Zoran Pripuz skrivao se na zagrebačkoj Savici pred nosom domaće policije i svog tužitelja Radovana Ortynskog. Stanodavac nikada nije doznao da je pružio utočište jednom od aktera "zagrebačke mafije" čije se lice pojavljivalo kao udarna medijska i kriminalistička tema.

Sapunice u brlogu
Stančić je unajmljen na ime Pripuzova prijatelja, profesora, čija akademska titula, sama po sebi, jamči društveni ugled i društvenu podobnost.

 Prvih godinu dana proveo sam poput zarobljenika u kakvoj samici. Odgledao sam sve televizijske sapunice, filmove, utakmice, informativne emisije, ne izlazeći iz svoga brloga. Moj prijatelj donosio mi je namirnice i novine svaki drugi dan. Tada sam naučio kuhati. Izvještio sam se u pohanju piletine. Za moje skrovište nisu znali ni svi članovi moje obitelji. Tek kasnije počeli su me posjećivati žena i djeca. Djeci smo rekli da nikome ne kažu gdje je tata, a ona su se doista držala zadane riječi  prisjeća se nekadašnji hrvatski bjegunac. Te 2000. najstarijem Pripuzovu sinu bilo je samo šest godina.

Kada je priča o njegovu njemačkom azilu postala općeprihvaćena istina, Pripuz se konačno odvažio na nešto dulje izlete izvan svog osamljeničkog skrovišta. Za prvih proljetnih dana 2002. na savskom nasipu mogao se vidjeti bradati muškarac u rekreacijskoj vožnji na starom biciklu. Pokraj njega prošle su stotine ljudi. Premda se Pripuzova fotografija često pojavljivala u novinama i na televizijskim ekranima, nitko ga nije prepoznao.

Bradati biciklist
Pokazalo se da su brkovi, brada, šilterica i jeftina trenirka poslužili kao dovoljna maska na općepoznatoj fizionomiji.
 Jednom zgodom gledam neki prilog OTV-a. Govore o Zagrepčanima koji se rekreiraju na savskom nasipu, pa se nižu kadrovi džogera i biciklista. I tako ugledam sebe na biciklu. U prvi mah ulovila me panika. No, ubrzo se pokazalo da u biciklistu nitko nije prepoznao mene  pripovijeda Pripuz.
Sklonište je napustio u rujnu 2002., nakon oslobađajućih presuda u razvikanom "suđenju desetljeća".

Ostao je mentalno i fizički zdrav. Ali to iskustvo nikada neće zaboraviti. Zato se danas posvetio legalnim financijskim mešetarenjima, otkupu dugova i svome pogrebnom poduzeću Palma. Unatoč svome vlasniku, poznatom zagrebačkom kamataru, kako doznajemo, Palma danas uredno ispunjava porezne obveze.


Lažne isprave za 'Jockere'

Četvorica "Jockera", postrojbe koja je 1993. godine počinila pokolj u muslimanskom selu Ahmićima, uživala su vrhunsku zaštitu zadarske ispostave tadašnjeg SZUP-a, koristila su se lažnim imenima i dokumentima. Do danas ne bi bili otkriveni da Tihomir Blaškić nije osuđen u Haagu na 45 godina zatvora. Shvativši da je riječ o pogrešno utvrđenom krivcu, jedan Zadranin otkrio je pravi identitet "Jockera" vjerujući da tako pomaže u otkrivanju istine o Ahmićima.

Želite prijaviti greške?

Kupnja

Pretplata