Velike čestitke prije svega izborniku, dečkima i svima koji su uključeni u ovaj projekt. Hrvatska je napravila izvanredan uspjeh, mislim tu na sve tri utakmice, u svjetskoj nogometnoj javnosti ostavila je izvanredan dojam.
Samu utakmicu obilježili su različiti pristupi naše i španjolske reprezentacije. Hrvatska je odlučila odmoriti dio glavnih igrača, dati im vremena da se oporave što je i bila logična odluka jer smo već prošli skupinu i željeli smo biti maksimalno spremni za pobjedu te prolaz kroz osminu finala.
Krenuli smo s tim mladim snagama pa je logično da je bilo i malo konfuzije u nekim taktičkim varijantama, ali to se kompenziralo velikom energijom. Španjolci su se odlučili za drukčiji pristup, igrali su u istom sastavu, bez zamjena, ali brzinu svoje igre smanjili su za nekoliko stupnjeva. Očekivali su da će svojim iskustvom, ali s manje trke i brzine ostvariti pozitivan rezultat, za njih bi to bio i remi, ali to im se osvetilo. Mislili su šetnjom do rezultata, ali to protiv ovakve borbene Hrvatske nije moglo proći.
Nije baš dobro što smo u prvom dijelu pokušali visoko pritisnuti, a naša zadnja linija nije pratila takav način igre. No, čak i kad smo tako pritiskali kroz sredinu, što se baš i ne radi, stvarali smo im probleme jer su De Gea, Sergio Ramos i Pique igrali vrlo nonšalantno. Imali smo problema kad bi nam probili prvu liniju obrane, Španjolcima su se tada otvarali koridori, tako smo i primili pogodak. I onda nam se dogodi taj čudesni Perišić, pa Kalinić sjajno uđe na prvu vratnicu i u idealnom smo im trenutku zabili gol.
Nije taj gol bio toliko važan jer je bilo 1:1, već nam je dao novi polet, novu energiju, ohrabrenje što je važno za momčad koja igra na taj zanos.
Svidjelo mi se što u drugom dijelu više nismo visoko napadali, već znatno niže što nije baš čest slučaj u našem nogometu. K tome smo i dobro napadali loptu jer ni suparnikov protok nije bio kakav smo kod njih obično viđali, tako da Španjolska u nastavku doista nije bila opasna. Kako su sad oni stajali znatno više, pokazali smo još jednom koliko smo dobri u kontrama i polukontrama, tu smo pravi majstori, pogotovu Perišić na lijevoj strani. I onda se još dogodi taj 11-erac koji nikako nije trebao biti, a Subašić ga obrani. Našoj mladosti to je samo još dalo gasa da odigra na visokoj razini do kraja.
Kad sam već spomenuo Perišića, moram reći da se taj dečko tako brzo regenerira, a igra sjajno, on je uz Luku Modrića naš krucijalni igrač. Gledajući iz ove perspektive, žao mi je što je Perišić u Interu, u tako neorganiziranom klubu koji nije na najvišoj razini, on zaslužuje biti u većoj momčadi. Čudesno je kako taj dečko igra jedan na jedan, kakvu ima tehniku, brze finte, izuzetno brz udarac iz potkoljenice i to s obje noge.
Perišić i Pjaca mijenjali su strane, Pjaca bi bio opasniji da je lijevo, da ulazi na desnu nogu, ali sad se na toj poziciji baš udomaćio Perišić.
Pobjedom nad Španjolskom dobili smo novu energiju, pozitivan naboj, domoljubni, igrački, mladenački i to će kompenzirati greškice koje znamo raditi. Sada nam se otvorio i ždrijeb i ušli smo u fazu kad je sve moguće. Govorio sam da će sami prolazak ove skupine biti velik uspjeh i dečki su napravili čudo, sve što dalje naprave samo je dodatni bonus. Sad treba i dalje zadržati mirnoću, ne mislim u smislu energije, trke, htijenja, euforije, već u smislu da sad ne mislimo kako će nam biti lakše jer smo izbjegli Italiju i druge jake momčadi. Moramo znati da će u subotu s druge strane biti momčad koja trlja ruke jer ide na nas, a ne na Španjolsku. I za kraj, treba se nastaviti bacati na glavu, a za ovo dosad još jednom samo čestitke.
>>S kim na Portugal: Mandžukićem ili Kalinićem? Ili obojicom?
Odličan