Kad skupite ozbiljan broj godina, onda se dobro sjećate i Željka Sopića, ne kao trenera jer to je danas svima znano, nego i kao igrača. E, takav vezni igrač kakav je u svoje vrijeme bio Sopić danas bi Dinamu jako dobro došao, veliki borac, trkač, pomalo je na njega podsjećao Marcelo Brozović. Gledali smo ga u danas potonulom Zagrebu, pratili u Njemačkoj. Uostalom, bio je na pragu reprezentacije. Doduše, poziv Ćire Blaževića nije očekivao pa je dogovorio vjenčanje, poziv mu je stigao dva dana prije svadbe i morao se zahvaliti Ćiri. Jer, Sopić je čovjek koji drži do svoje riječi i nije želio otkazati vjenčanje te je ostao bez Svjetskog prvenstva 1998. godine.
U trenerske vode krenuo je kao pomoćnik, prvo u Lokomotivi, potom u Rudešu koji je potom vodio i kao prvi trener, karijeru je nastavio u drugoj momčadi Dinama, pa kao pomoćnik Cici Kranjčari i Ivajlu Petevu u prvoj momčadi plavih. Nakon što je smijenjen Zlatko Kranjčar, a prije ustoličenja Peteva, Sopić je vodio prvu momčad plavih u tri utakmice. Debi je imao u kupu protiv momčadi Veli vrh u Puli, slavio je s 5:0, a u drugom poluvremenu u igru je uveo Danija Olma koji mu je to vratio s dva pogotka.
– Kad sam postao trener prve momčadi, nisam poletio, nisam ni pomislio da ću biti trener deset godina, nisam razmišljao ni o tome da ću biti jedan dan. Kao Zagrepčaninu velika mi je čast biti na klupi Dinama, ali gledajući vas u oči, iskreno kažem da me u ovom trenutku zanima samo posljednji trening prije Juventusa. Što će biti, ne opterećuje me, vojnik sam kluba koji ima legitimno pravo dovesti nekoga drugog trenera ili ne, a zasad uživam u vođenju momčadi – rekao nam je tada Sopić.
Potom je slavio kod Lokomotive s 1:0, a onda se od klupe plavih oprostio nakon utakmice Lige prvaka, u 0:4 porazu od Juventusa u Maksimiru. Kad su Peteva ustoličili, zamolili su u Dinamu Sopića da ostane uz njega barem neko vrijeme i da mu pomogne, no kad je odradio taj posao uredno se povukao jer nije želio šutjeti, biti 'ameba' a da nešto može sugerirati.
Nakon toga bio je pomoćni trener u Al-Ainu, među ostalim i Zoranu Mamiću i potom je krenuo u samostalne trenerske vode, u Sabahu, a onda je došao i povratak u Hrvatsku. Preuzeo je Goricu koja se 'utapala' i spasio je.
– U to teško vrijeme u mene su vjerovali samo moja supruga, pas i zec – u svom je stilu kazao Sopić i spasio Goricu. Potom je, nakon odlaska Sergeja Jakirovića u Dinamo, preuzeo Rijeku i s njom je imao jako dobre rezultate, ali onda je neočekivano dobio otkaz, nije dao minutažu igraču koji je sin sponzora kluba.
– Nisam želio staviti u igru sponzorova sina. To je bila prva liga, Rijeka. Uvijek će igrati najbolji. Ne mogu praviti budale od igrača – objasnio je Sopić koji je uvijek imao sjajne izjave za medije, pa je tako jednom u Rijeci, na upit hoće li od početka utakmice krenuti kako treba, odgovorio:
– Ma ne, krenut ćemo od 17. minute!
Ovaj po svemu osebujni trener uveo je običaj da svoje igrače na povratku s utakmice počasti na benzinskim postajama.
– To napravim kad osjetim da dečki to zaslužuju. Pa častio sam igrače i kad su izgubili od Hajduka. U Gorici sam imao stariju momčad, tamo su dečki uzimali skupe 'žestice' i po 100 piva, a u Rijeci su mlađi pa su uzimali slatkiše – pričao je Sopić.
Nakon Rijeke vodio je Poljski Lodz pa Osijek i tu nije bio uspješan, a sad je trener litavskog Kauno Žalgirisa, kluba koji je s njim ostvario povijesni uspjeh. Kao prvak Litve krenuo je u kvalifikacije Lige prvaka, prošao drugo pretkolo i tako osigurao minimalno skupinu Konferencijske lige. Nadamo se da u Ligu prvaka neće jer bi to značilo da će preskočiti prepreku u trećem pretkolu, a ta prepreka je zagrebački Dinamo.
Kauno Žalgiris slavio je protiv Klaksvíka i osigurao europsku jesen, slavio je Sopić sa svojim igračima, skočio i na stol:
– Prvo želim reći ne veliko, nego ogromno hvala navijačima. Čujem da je i predsjednik države bio ovdje, čudesna večer za sve nas.
Tako će Sopić u utorak doći u Maksimir i zaigrati protiv Dinama, a zna se da je navijač plavih i to nikad nije skrivao.
– Iskreno, rođen sam u Zagrebu, glavnom gradu Hrvatske. Od prvog sam dana navijač Dinama i umrijet ću kao Dinamov navijač. Bio sam tamo igrač, trener u drugoj momčadi, vršitelj dužnosti trenera prve momčadi. Za ljude rođene u Zagrebu Dinamo je sve. Kad govorimo o budžetu i kvaliteti, normalno je da sve je na Dinamovoj strani. Ali, s druge strane, ići ćemo tamo i pružiti sve što imamo u ovom trenutku – rekao je Sopić nakon povijesnog uspjeha Kauno Žalgirisa.
I da, najveća snaga tog litavskog prvaka u susretu s Dinamom upravo je Željko Sopić, koliko god bio navijač Dinama, sigurno će pokušati sve ne bi li pomrsio račune maksimirskom klubu.
Otvori KEKS Pay
