Na današnji dan, 21. veljače 1998., u Beogradu je preminuo Aleksandar Tomašević, jedan od najboljih jugoslavenskih nogometaša prije Drugog svjetskog rata, zvijezda Beogradskog amaterskog sport kluba (BASK), reprezentativac i vrlo istaknut trener.
Zašto je Tomašević – makar nakratko, jednu natjecateljsku sezonu - bio važna ličnost hrvatskog nogometa? Naime, nakon što je prestao igrati, Tomašević je bio i izvrstan trener, te je vodio tri kluba tadašnje velike četvorke jugoslavenskog nogometa: 1948.-1950. Crvenu zvezdu, potom 1954./1955. Hajduk i 1955./1956. Partizan.
Tako je Aleksandar Tomašević bio jedini srpski trener koji je s Hajdukom osvojio naslov prvaka, odnosno osvojio je s bijelima treću poslijeratnu titulu 1955. godine, nakon što su prve dvije, 1950. i 1952., osvojili Hajdukovi velikani Luka Kaliterna i Jozo Matošić. Nakon što je Tomašević napustio Split, Hajduk je sljedeću titulu čekao čak 16 godina, do 1971. godine.
Zanimljivo, u godini kada je Hajduk s Tomaševićem postao prvak, 1955., pokrenuto je novo kontinentalno natjecanje, Kup europskih prvaka. No, Hajduk, iako je bio prvak, nije u njemu predstavljao Jugoslaviju, nego je tu počast dobio – petoplasirani Partizan. Takva je takva inicijativa došla od uglednog i utjecajnog francuskog lista L'Equipe, koji je sastavljajući listu od 16 sudionika natjecanja, honorirao Partizanov međunarodni ugled u to vrijeme.
Tako je Partizan 1955. godine u Europu poveo upravo trener koji je s Hajdukom osvojio titulu – Aleksandar Tomašević. I bio je zaustavljen u 2. kolu od Real Madrida s 0:4 i 3:0.
Još malo dnevne doze.