Već je velik broj nastavaka popularne serije, sapunice pod radnim naslovom "Što se događa u Dinamu" iza nas, ali mašinerija scenarista i dalje radi na novim epizodama i zasad se ni u ludilu ne može nazrijeti kada će taj serijal završiti, a još manje kako će završiti. S obzirom na velik broj onih koji se bave scenarijima i guraju svoje rukopise kao vrednije, u ovom trenutku dojam je da će trebati snimiti još jako puno scena, puno će još klapa pasti prije raspleta, a teško je povjerovati da će se to dogoditi prije novih europskih ispita momčadi Dinama, dakle nikakav konačni rasplet i zadnju klapu na snimanju ove tragikomedije ne treba očekivati tako skoro.
Grad i država ne mogu puno
Zna se da su u Dinamu dvije struje, ona koja i dalje "drži štangu" Zdravku Mamiću i želi da i dalje ima utjecaj na klub, kao što ga je imao i dosad u suradnji s ljudima koji su mu sad okrenuli leđa i iznenada se prosvijetlili i shvatili da je riječ o čovjeku koji je pravomoćno osuđen i nedostupan hrvatskom pravosuđu. Toj drugoj strani koju se naziva Antolićevom donedavno Mamićev status nije smetao i netko se sjetio dojaviti im da nije u redu da im klub vodi čovjek iz druge države.
Stoga su otvorene brojne fronte u sukobima dviju struja. Zanimljivo je da narod u anketama najviše priziva neku novu, treću stranu, ali i da će u ovom sukobu dviju strana prije dati glas Mamiću negoli Antoliću. Gledajući sa strane, nije se potrebno svrstavati ni na jednu stranu, dovoljno je pratiti kakve će poteze vući i čekati što nam je sljedeće. Slažemo se da bi ta nekakva nova, treća opcija bila najbolje rješenje, ali i tu postoji problematika, i to višeslojna.
Kao prvo, dosad se nije, barem ne javno, pojavila nijedna nova opcija. Istina, znamo da je bilo nekih razgovora ljudi koji su bliski nogometu, a nisu nešto vezani ni uz jednu zaraćenu stranu, s ljudima iz Grada Zagreba, pa i s političarima s viših, državnih razina. Ali nema tu ničega konkretnoga, nadajmo se da će biti. No pitanje je li to uopće moguće. Prije svega zbog toga što je Skupština kluba najviši organ Dinama, a Skupština je toliko podijeljena da će svaki glas u njoj biti presudan. Bila to redovna ili izvanredna sjednica Skupštine, a u svakom slučaju će biti ili s dnevnim redom smjenjivanja predsjednika Barišića i Izvršnog odbora ili će biti redovna izborna, bit će na njoj "mačevanja".
No nijedna od tih dviju strana sigurno neće glasati za kandidate suprotne strane i lako je moguć status quo, nekakav zrakoprazni prostor koji bi mogao nastati nakon tog saziva jer, ponavljamo, ni jedna strana neće dobrovoljno dati glas suprotnoj, a teško će dati i glas nekome novom tko bi trebao doći. Prije svega jer te nove predložit će ili Mamićeva ili Antolićeva struja. I napomenimo da treću opciju koja bi vodila klub po klupskom Statutu nije lako ni pronaći već zbog jednog detalja – moraju biti članovi kluba najmanje pet godina.
U javnosti postoji fama da bi Grad Zagreb, pa i država morali nešto napraviti po pitanju Dinama jer ovako dalje ne može. Slažemo se da je ovo suludo stanje koje klub može odvesti u propast. No, kao prvo, politika se po međunarodnim nogometnim propisima ne može miješati u sport, pa ne može smijeniti ni čelnike Dinama. Naravno da može posredno, svojim utjecajem, ispod žita vući određene poteze koji bi mogli usmjeriti rasplet događanja u Dinamu.
Nadalje, Skupština Dinama radi, ili bi bar trebala raditi, po svom Statutu. Podsjetimo da je taj Statut usklađen sa Zakonom o udrugama i onda ga se po sili zakona ne može mijenjati. Dinamo je udruga građana, dakle, karikirano, određeni broj ljudi se skupi i napravi svoju udrugu, pa bio to Dinamo, udruga ljubitelja ptica pjevica ili obožavatelja smilja i bosilja. Ljudi osnuju udrugu, napišu svoj Statut koji mora biti usklađen sa zakonima i onda rade po tom Statutu. E, tako sad radi Dinamo.
Pa neće glasovati protiv sebe
Kad bi država željela intervenirati, onda bi valjda morala promijeniti Zakon o udrugama kako Statut kluba više ne bi bio u skladu s novim zakonom. No u tom slučaju ne bi samo Dinamo morao mijenjati svoj Statut nego i brojne druge udruge, ne samo nogometni ili sportski klubovi već brojne druge udruge iz društvenog života. Stoga, takav se put baš ne čini logičnim, a kad bi se njime i krenulo, to bi jako dugo trajalo. A onda, zašto bi skupštinari izglasali Statut koji njima (bilo kojoj sadašnjoj struji) ne odgovara?
Ovako je moguće jedino čekati i vidjeti hoćemo li u ožujku imati izvanrednu ili redovnu sjednicu Skupštine (što nije svejedno, važno je tko će sastavljati dnevni red iako uvijek postoji točka "razno"). Do tada će se biti borbe oko optuži za neprimjereno ponašanje Krešimira Antolića za koje ga je prijavio dio zaposlenika, oko toga tko će uopće moći biti verificiran za sudjelovanje na sjednici Skupštine, pa kako će se razvijati pitanje članova Nadzornog i Izvršnog odbora koji su izbačeni iz klupskog članstva te ne mogu više obnašati funkcije. Dakle, plava "sapunica" ide dalje s brojnim nastavcima.
Baciš najboljeg kapetana broda s palube u more i onda se nadaš da će mali od kužine koji je do tada gulio krompir voditi brod i posadu. Moćno...