Prizori nakon posljednjeg sučevog zvižduka na stadionu MetLife u New Jerseyju nudili su sliku olakšanja, a ne trijumfa. Pogoci Judea Bellinghama u 62. i Harryja Kanea u 67. minuti slomili su otpor borbene Paname i pogurali Englesku na vrh skupine, osiguravši joj naizgled lakši put u nokaut fazi. No, dojam koji je momčad Thomasa Tuchela ostavila bio je daleko od šampionskog. Više od sat vremena mučenja, predvidljive igre i jalovih napada protiv 42. reprezentacije svijeta upalilo je alarme, ne samo među navijačima, već i u televizijskim studijima s druge strane Atlantika, gdje su analitičari bili nemilosrdni.
U studiju američke televizijske kuće CBS, bivši napadač Watforda, Troy Deeney, nije birao riječi kojima bi opisao igru engleskih krilnih igrača. "Bili su bahati i neuki", ispalio je Deeney, referirajući se na Bukaya Saku, Marcusa Rashforda i kasnije uvedenog Nonija Maduekea. "Mislili su: 'Brži sam od njega, samo ću protrčati pokraj, igram za veliki klub, bolji sam od njega'. To se vidjelo u njihovoj igri, u velikom broju izgubljenih lopti i predvidljivosti."
Kritika je pogađala u srž onoga što su gledatelji vidjeli na terenu - sterilni posjed lopte koji je u prvom poluvremenu iznosio više od 70 posto, ali je rezultirao sa samo dva udarca u okvir gola. Napadi su se uglavnom svodili na pokušaje individualnih prodora po krilima, bez prave ideje. Harry Kane je do 37. minute bio igrač s najmanje dodira s loptom na terenu, uključujući oba vratara, što dovoljno govori o izoliranosti kapetana i nemoći veznog reda da ga uključi u igru.
S Deeneyjevom analizom složio se i američki analitičar Mike Grella, koji je dio karijere proveo u engleskim niželigašima. Njegova je kritika bila još šira i bolnija, usmjerena prema cjelokupnoj percepciji engleskog nogometa. "Jeste li ikad pomislili da jednostavno niste tako dobri u nogometu?" upitao je provokativno, dodajući kako igrači koji su predstavljeni kao superzvijezde "prečesto djeluju prosječno".
Otvori KEKS Pay
